Pakleni šund
Pulp Fiction, krimi-drama, SAD, 1994 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu Histrionski dom (Ulica 90)
REŽIJA: Quentin Tarantino
ULOGE:
John Travolta,
Samuel L. Jackson,
Uma Thurman,
Harvey Keitel,
Tim Roth,
Amanda Plummer,
Maria de Medeiros,
Ving Rhames,
Eric Stoltz,
Rosanna Arquette,
Christopher Walken,
Bruce Willis
SCENARIJ:
Quentin Tarantino
FOTOGRAFIJA:
Andrzej Sekuła
MONTAŽA:
Sally Menke
SCENOGRAFIJA:
Sandy Reynolds-Wasco
KOSTIMI:
Betsy Heimann
Sadržaj:
Los Angeles. Pljačkaški par Pumpkin i Honey Bunney doručkuje u zalogajnici i u hipu je odluči opljačkati. Par plaćenih ubojica, Jules Winnfield i Vincent Vega, dolazi u stan poslovnog partnera njihova kriminalnog šefa Marsellusa Wallacea, kako bi od dotičnog partnera, koji je pokušao prevariti Wallacea, uzeli torbu punu novca.
Partnera ubiju, a torbu s novcem predaju Wallaceu, koji njime podmićuje boksača na zalazu karijere, Butcha Coolidgea, da izgubi predstojeći meč. Wallace potom odlazi izvan grada, prethodno zaduživši Vincenta Vegu da pravi društvo njegovoj supruzi Miji u noćnom izlasku…
Skrenuvši na sebe veliku pažnju debitantskim scenarističko-redateljskim ostvarenjem Psi iz rezervoara i scenarijem za Pravu romansu Tonyja Scotta, Quentin Tarantino je tako reći preko noći postao vruće ime nezavisne američke kinematografije. Ta pozicija omogućila mu je realizaciju vrlo ambicioznog projekta nazvanog Pakleni šund, iza kojeg je stao, oduševljen Tarantinovim scenarijem nastalim prema priči Tarantina i Rogera Averyja, danas zloglasni producent Harvey Weinstein sa svojom tada vodećom nezavisnom filmskom kućom Miramax. Oslonjen na nelinearni scenarij s originalnim, nerijetko 'esejističkim' dijalozima, kao i na redom fascinantne glumačke izvedbe ekipe predvođene Johnom Travoltom, Samuelom L. Jacksonom, Bruceom Willisom, Umom Thurman, Vingom Rhamesom, Timom Rothom i Amandom Plummer, Pakleni šund izrastao je u paradigmatski primjerak vrhunskog postmodernističkog filma, virtuozno kombiniravši par excellence visoki modernistički postupak miješanja vremenskih razina naracije s 'niskim' žanrovskim motivima gangsterskog podžanra.
Oduševio je i kritiku i publiku, te revitalizirao već dugo zamrlu karijeru nekadašnje velike zvijezde Johna Travolte, koji je u antologijskoj plesnoj sceni s Umom Thurman na pjesmu Chucka Berryja You Never Can Tell podsjetio na svoje davne hitove Groznica subotnje večeri i Briljantin, a to autoreferencijalno intertekstualno povezivanje također je jedna od bitnih poetičkih spona između modernizma i postmodernizma. Film je premijerno prikazan u glavnom natjecateljskom programu festivala u Cannesu gdje je osvojio Zlatnu palmu, a kasnije je nominiran za sedam Oscara, uključujući one za najbolji film i režiju, kao i glumačke nominacije za Travoltu, Jacksona i Thurman, a jedina potvrđena nominacija bila je ona Tarantinova u paru s Averyjem za najbolji izvorni scenarij. 2013. Pulp Fiction izabran je za pohranu u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao djelo od posebnog kulturnog, povijesnog ili estetskog značaja.
Autor komentara: Damir Radić
boja, 153'