ULOGE:
George C. Scott (general George S. Patton Jr.),
Karl Malden (general Omar N. Bradley),
Stephen Young (kapetan Chester B. Hansen),
Michael Strong (brigadir general Hobart Carver),
Carey Loftin (vozač generala Bradleya),
Albert Dumortier (marokanski ministar)

SCENARIJ:
Francis Ford Coppola,
Edmund H. North

FOTOGRAFIJA:
Fred J. Koenekamp,
Russ Meyer

GLAZBA:
Jerry Goldsmith

MONTAŽA:
Hugh S. Fowler

Sadržaj:

Sjeverna Afrika 1943. godine, tijekom Drugog svjetskog rata. Demoralizirana američka vojska ipak je uspjela pobijediti u teškoj bitci kod Kasserinskog prolaza, a najviše zasluga za to pripada generalu Georgeu Smithu Pattonu koji je kao vrstan strateg i taktičar pametno i energično vodio vojnike. Nakon što zahvaljujući tome u potpunosti preuzme zapovjedništvo nad američkim snagama, Patton će svoje ljude povesti i u invaziji na Siciliju, tijekom koje će najvećeg oponenta dobiti u britanskom generalu Bernardu Lawu Montgomeryju. Obojica su odlučni i tvrdoglavi časnici koji će se sukobiti prilikom osvajanja sicilijanske luke Messine, a iako je u grad ušao prije Montgomeryja, Pattonu će biti oduzeto zapovjedništvo zbog toga što je ošamario istraumatiziranog vojnika u vojnoj bolnici. Taj incident, kao i njegova navika da se često obraća novinarima, ubrzo će Pattona dovesti u sukob i s Washingtonom, iz kojeg stigne zapovijed o njegovu udaljavanju od invazije na Normandiju. Ipak, nešto kasnije Patton odluči svog nekad podređenog generala Omara Bradleyja privoljeti na suradnju, te ga zamoli da mu prije završetka rata dodijeli zapovjedništvo nad dijelom postrojbi.

Godine 1971. ovjenčana sa 7 Oscara, uključujući one najvažnije za najbolji film, redatelja, glavnu mušku ulogu i adaptirani scenarij, izvrsna biografska ratna drama redatelja Franklina J. Schaffnera (Planet majmuna, Leptir, Momci iz Brazila) za naslovnu ulogu u kojoj je sjajni George C. Scott ovjenčan i Zlatnim globusom, temeljena je na biografskim knjigama Patton: Patnja i trijumf podrijetlom mađarskog vojnog povjesničara i novinara Ladislasa (Lászlá) Faragóa te na memoarima generala Omara Bradleyja naslovljenima Vojnikova priča. Obje knjige u scenarij su pretočili Francis Ford Coppola (Gori li Pariz Renéa Clémenta, Veliki Gatsby Jacka Claytona) i Edmund H. North (Na osamljenom mjestu Nicholasa Rayja, Dan kad se Zemlja zaustavila Roberta Wisea), a konačni rezultat je ostvarenje koje se smjesta prometnulo u klasik te koje se u vrijeme premijere plasiralo među najgledanije filmove godine, iako su ga pratile brojne kontroverze. Djelo koje je bilo omiljeni film američkog predsjednika Richarda Nixona, o čemu u svojoj knjizi Posljednji dani svjedoče glasoviti novinari i inicijatori afere Watergate Bob Woodward i Carl Bernstein, dio gledatelja je smatrao veličanjem militarizma oličenog u samom Pattonu, a dio ironičnim portretom mentalno neuravnotežene osobe. To ne iznenađuje, jer film počinje izrazito retoričkom višeminutnom scenom Pattonova afirmativnog govora o ratu, dok se iza njega vijori golema američka zastava, scenom koja je postala kultna i mitska, a tijekom cjeline u kojoj autori intrigantno predočavaju složenost protagonistove osobnosti zbivanja se fokusiraju na njega, bez istaknutijih sporednih likova, među kojima se dijelom izdvaja tek general Bradley. No izdvojiti vrijedi ponajprije maestralnu interpretaciju Georgea C. Scotta (Dr. Strangelove, Hazarder) u liku arogantnog, ekscentričnog, egocentričnog i impulzivnog vojnog i ratnog fanatika, u liku časnika „većeg od života” koji je svoje vojnike intenzivno nadahnjivao na junačka djela, da bi ih istodobno bez razmišljanja slao u smrt. Film imponira i impresivnom fotografijom oskarovca Freda J. Koenekampa (Pakleni toranj) i Russa Meyera, inače redatelja kultnih bizarnih trash ostvarenja poput Brže, mačkice! Ubij! Ubij!, te sjajnom monumentalnom glazbom oskarovca Jerryja Goldsmitha (Pretkazanje).

boja, 172'