ULOGE:
Sean Gullette (Maximillian Cohen),
Mark Margolis (Sol Robeson),
Ben Shenkman (Lenny Meyer),
Pamela Hart (Marcy Dawson),
Stephen Pearlman (rabin Cohen)

SCENARIJ:
Darren Aronofsky

FOTOGRAFIJA:
Matthew Libatique

GLAZBA:
Clint Mansell

MONTAŽA:
Oren Sarch

Sadržaj:

Silno talentirani, ali nezaposleni matematičar Max Cohen vjeruje da se sve u prirodi može objasniti putem brojeva. Max je shizoidna osoba, živi u otrcanom stanu u newyorškoj kineskoj četvrti, pati od glavobolja i paranoje, a jedini su mu društveni kontakti djevojka Jenna, koja je fascinirana njegovom sposobnošću izvođenja vrlo složenih računskih operacija, mlada susjeda Devi s kojom ponekad razgovara, te Sol Robeson, njegov nekadašnji mentor, sada invalid. Max pokušava programirati svoj kompjuter Eucklid tako da može predvidjeti događaje na tržištu dionica. Eucklid izbaci broj od 216 znamenki i potom kolabira, da bi sljedećeg jutra Max posjetio Sola i rekao mu što se dogodilo. Nervozni Sol ga upita ima li Eucklidov broj 216 znamenki, a kad mu Max to potvrdi, Sol mu otkrije da je i sam došao do istog broja nekoliko godina ranije…

Darren Aronofsky izazvao je senzaciju kad se 1998., kao 29-godišnjak, pojavio sa svojim prvim cjelovečernjim filmom Pi. Jedan od vrlo rijetkih bitnih američkih sineasta koji je studij filma završio na Harvardu, Aronofsky je kao svoj debi predstavio oniričku triler-dramu metafizičke sugestije o genijalnom i psihotičnom matematičaru-informatičaru u potrazi za brojem koji bi razjasnio tajnu prirode, svemira i egzistencije. Teško se sjetiti da je ikad prije tema nekog američkog igranog filma bio znanstvenik opsjednut predmetom svojeg istraživanja, odnosno prodor racionalnog u višu sferu duha praćen pomaknućem svijesti (nešto kasnije će Ron Howard u prestižnoj hollywoodskoj produkciji polučiti Genijalni um, Oscarima ovjenčanu biografsku priču o genijalno-psihotičnom matematičaru Johnu Nashu), a osim tematske izvornosti (načelno srodne dvije godine starijem argentinskom filmu Moebius, 'matematičko-metafizičkoj' triler-drami Gustava Mosquera), Pi je donio i fascinantan oblikovni izričaj u iznimnom spoju crno-bijele fotografske teksture, ekspresivnih kompozicija kadra i 'neurotičnog' montažnog ritma, iskoristivši oskudne tehničke uvjete mizernog budžeta od 60 tisuća dolara za građenje osobite atmosfere djela. Osvojivši nagrade i istočne i zapadne obale američkog independenta (nagrade Gotham za najbolji film i Independent Spirit za najbolji scenarij u konkurenciji današnjih također klasika nezavisne produkcije, Korineova Gumma i Gallova Buffala '66), također nagradu za režiju na Sundanceu, specijalno priznanje međunarodne udruge kritičara FIPRESCI u Solunu i mnoge kritičarske pohvale, ali i zaradivši preko tri milijuna dolara u američkim kinima, Pi je Aronofskom za njegov sljedeći projekt, adaptaciju romana Rekvijem za snove Huberta Selbyja Jr.-a, osigurao neusporedivo veći budžet, pri čemu je autor i dalje ostao u nezavisnim vodama. Film se danas smatra jednim od najimpresivnijih debija u svjetskoj kinematografiji u proteklih četvrt stoljeća.

c/b, 84'