ULOGE:
Enrique Riveros,
Lee Miller,
Pauline Carton,
Odette Talazac,
Féral Benga,
Jean Desbordes

SCENARIJ:
Jean Cocteau

FOTOGRAFIJA:
Georges Périnal

GLAZBA:
Georges Auric

MONTAŽA:
Jean Cocteau

KOSTIMI:
Coco Chanel

Sadržaj:

Film je podijeljen u četiri dijela. U prvom umjetnik skicira lice i iznenadi se kad se njegovoj skici počnu micati usta. Obriše usta, samo da bi otkrio da se ona sada nalaze na njegovom dlanu. Potom zaspe, a kad se probudi smjesti usta preko usta ženske statue.

U drugom dijelu, statua se obrati umjetniku i počne ga nagovarati da prođe kroz ogledalo. On to i učini te se nađe u hotelu, gdje gledajući kroz ključanice svjedoči aktivnostima ljudi poput pušača opijuma i hermafrodita. Netko mu u ruku stavi pištolj, a nepoznati glas kaže mu da si njime puca u glavu. On to učini, ali ostane živ. Vrati se natrag kroz ogledalo…

U trećem dijelu, učenici se grudaju. Stariji učenik baci grudu na mlađeg, no ona se pretvori u komad mramora…

U četvrtom, završnom dijelu, vrhunski kockar igra kartašku igru sa ženom za stolom postavljenim izdan tijela mrtvog dječaka. Pojavljuje se dječakov anđeo čuvar…
 

Nastala na izmaku ere nijemog i početku epohe zvučnog filma, Pjesnikova krv jedan je od najpoznatijih radova jednog od vodećih avangardista francuske i svjetske literature te kinematografije, Jeana Cocteaua (Orfej, Orfejev testament). Režiran takozvanim baroknim stilom i primarno zaokupljen temom odnosa umjetnika i njegova djela, film je snimljen nakon Zlatnog doba Luisa Buñuela, ostvarenja koje je svojim otvorenim prikazivanjem seksualne požude i antiklerikalizmom izazvalo skandal, a financirao ga je isti milijunaš i mecena koji je financirao i Buñuelov uradak, vikont de Noailles. I Cocteauov film doživljen je kao antikršćanski pa je vikontu prijetilo, nakon što je već izbačen iz jednog uglednog plemićkog kluba, i izbacivanje iz Katoličke crkve, što se naposljetku ipak nije desilo.

Vizualno fascinantna Pjesnikova krv smatra se jednim od ključnih primjeraka oniričkog filma, a znameniti Andrej Tarkovski smatrao ju je remek-djelom i uvrstio ju je na svoju listu 77 esencijalnih radova svjetske kinematografije. Nije naodmet spomenuti da je slavna fotografkinja Lee Miller ovdje zabilježila svoj jedini filmski nastup (utjelovljujući statuu), da se u filmu pojavljuje i u ono doba senzacionalno popularni transrodni akrobat Barbette (kao i Miller, Amerikanac), te da glavnu ulogu umjetnika glumi tada prestižni čileanski glumac s evropskom karijerom, Enrique Riveros, afirmiran u ranim filmovima Jeana Renoira i Alberta Cavalcantija.     

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 19. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

c/b, 55'