ULOGE:
Brontis Jodorowsky (Jaime / otac),
Pamela Flores (Sara / majka),
Jeremias Herskovits (Alejandro / dijete),
Alejandro Jodorowsky,
Bastián Bodenhöfer (general Carlos Ibáñez del Campo),
Adan Jodorowsky (anarhist),
Axel Jodorowsky (teozof)

SCENARIJ:
Alejandro Jodorowsky

FOTOGRAFIJA:
Jean-Marie Dreujou

GLAZBA:
Adan Jodorowsky

MONTAŽA:
Maryline Monthieux

Sadržaj:

Nakon svojevrsnog traktata o novcu, za koji autor tvrdi da ga treba dijeliti poput Isusova učenja, a ne ga pohlepno zadržavati za sebe, priča o odrastanju dječaka Alejandra Jodorowskog započinje u njegovu rodnom mjestu, rudarskom gradu Tocopilli u Čileu. Alejandro je odrastao uz grubog oca Jaimea, vlasnika lokalne trgovine i žestokog komunista opsjednutog Staljinom, te majku Saru koja je dječaka prisiljavala na nošenje plave perike izrađene od kose njezina oca, da bi sina odbacila nakon što je Jaime periku spalio. Želeći od sina napraviti stoika i hrabrog borca, otac koji je strastveno mrzio čileanskog diktatora, generala Carlosa Ibaneza del Campoa, sina je podvrgavao brojnim iskušenjima. Shvativši da ga vršnjaci isključuju iz svog društva, zadirkuju pa i maltretiraju zbog imigrantskog, k tome i židovskog podrijetla, Alejandro je prijatelje pronašao u skupini tjelesno deformiranih sugrađana, čija je nakaznost bila posljedica doživljenih rudarskih nesreća. A svoje maštarije o atentatu na diktatora otac je odlučio pokušati ostvariti u akciji koja bi uključivala generalu omiljenog konja.

Godine 2013. prikazana u prestižnom off-programu ´15 dana autora´ festivala u Cannesu, nagrađivana biografska drama s elementima fantastike scenarista i redatelja Alejandra Jodorowskog autobiografsko je autorovo ostvarenje, prvi dio njegove autobiografske trilogije koju zaokružuju igrani film Beskrajna poezija i dokumentarac Psihomagija, umjetnost koja liječi. U najintimnijem igranom ostvarenju svog dosadašnjeg opusa Jodorowsky se referira na traume vlastita djetinjstva provedenog u društvu majke fellinijevskih proporcija koja je komunicirala opernim arijama te nasilnog oca koji je doživio dvije transformacije: od isprva gorljivog staljinista postao je konjušar koji je pokušao izvesti atentat na diktatora, da bi se naposljetku prometnuo u svojevrsnu varijaciju Isusa Krista. Film u kojemu je redatelj kao glumce angažirao svoja tri sina, među kojima najstariji Brontis (El Topo, Fantastične zvijeri: Grindelwaldovi zločini) interpretira Alejandrova oca, nekovrsna je obiteljska autoterapija, djelo koje se gleda s poštovanjem prema kultnom umjetniku koji je sedmu umjetnost trajno zadužio nekima od najekstravagantnijih, najgrotesknijih i najbizarnijih filmskih sekvenci. Premda je riječ o naslovu inferiornijem autorovim glasovitijim i pomaknutijim filmovima koji su mu i priskrbili kultni status ultimativnog psihodeličnog vizionara, i ovo ostvarenje sadrži nekoliko ´suludih´ kadrova poput frontalnog prikaza žigosanja Kristovih testisa, prizora mokrenja po čovjeku kao lijeka protiv epileptičnog napada ili udaranja nogama deformiranih bogalja.

boja, 133’