ULOGE:
Gérard Depardieu,
Miou-Miou,
Patrick Dewaere

SCENARIJ:
Bertrand Blier,
Philippe Dumarçay

FOTOGRAFIJA:
Bruno Nuytten

GLAZBA:
Stéphane Grappelli

MONTAŽA:
Kenout Peltier

Sadržaj:

Mladi Jean-Claude i njegov najbolji prijatelj Pierrot prilično su zločesti dečki, hiroviti i nepredvidljivi kriminalci koji u francuskoj provinciji tijekom prve polovice 70-ih godina prošlog stoljeća izvode različite psine i zločine.

Oni Francuskom putuju u potrazi za pustolovinama, uzbuđenjima i seksom, a osim što napadaju i maltretiraju žene, intenzivno su skloni krađama i ozbiljnijim zločinima. No, dok pljačkaju pješake ili kradu vozila bez nadzora, te dok upadaju u brojne nevolje i izvlače se iz njih, Jean-Claude i Pierrot to rade s mnogo šarma i gotovo potpuno bezazleno. Oni kao da nisu svjesni vlastitih postupaka i njihove težine, a ono što rade u suštini se svodi na otimanje svega što je francuskoj buržoaziji drago, od automobila preko supruga i kćeri do obiteljskog mira.

Jedne noći, tijekom pljačke trgovine čiji je vlasnik zapravo svodnik, njih dvojica otmu prostitutku Marie-Ange. Iako tijekom akcije Pierrot bude ustrijeljen u međunožje, on nedugo potom ipak prikupi dovoljno energije da siluje otetu djevojku. Pritom ga iznenadi i detalj da Marie-Ange neobično reagira na nasilni seksualni odnos, jer ne samo što izgleda da joj je zlostavljanje simpatično, nego ona ubrzo obojici odluči ispuniti i čudnu želju.

Ali to nisu sve bizarnosti i nastranosti koje će Jean-Claude i Pierrot s vremenom ispoljiti, recimo kad uskoro susretnu privlačnu mladu majku, ili kad s djevojkom koja je nedavno oslobođena iz zatvora dožive tragičnu zgodu.

Pustolovna krimi-komedija Plesačice valcera suscenarista i redatelja Bertranda Bliera njegov je treći dugometražni igrani film, ostvarenje koje se zbog eksplicitnih erotskih i dijelom seksualnih scena, zbog određene doze vulgarnosti i afirmativnog prikaza nemorala drži jednim od najkontroverznijih u čitavoj francuskoj kinematografiji.

Takve autorske tendencije razvidne su već u izvornom naslovu filma, jer je izraz 'les valseuses' u francuskom slengu u doba kad je film snimljen bio istoznačnica za engleski izraz 'the waltzers', što je bio naziv za testise, iako je u hrvatskom prijevodu doslovce preveden.

Premda je u vrijeme premijere zbog svega navedenog dočekan dosta oštro pa i negativno, i od strane kritike, film je kasnije doživio revalorizaciju, te su ga mlađi i moderni kritičari proglašavali i kultnim djelom.

Blier je scenarij filma temeljio na vlastitom romanu također naslovljenom Les valseuses, koji je objavljen 1972. godine, a koji je uz njega u scenarij pretočio cijenjeni Philippe Dumarçay. Snimanje filma nije proteklo bez neugodnosti i problema koji su manjim dijelom bili vezani uz prilično erotiziran nastup tada vrlo popularne Miou-Miou (Nobody i Indijanci Damiana Damianija, Među nama Diane Kurys), a većim uz scenu sisanja dojke žene u vlaku koju tumači Brigitte Fossey (Kvintet Roberta Altmana, Novo kino Raj Giuseppea Tornatorea). Tijekom snimanja te scene ona je i prema redateljevim riječima bila 'malo prestrašena', dok je kasnije sama priznala da ju je 'uhvatila vrtoglavica, jer se u sceni seksa našla u neugodnom položaju između dvojice muškaraca'.

Unatoč svemu navedenom konačni rezultat je djelo koje odlikuju lakoća pripovijedanja, zarazna anarhoidnost, zaigrane glumačke interpretacije, efektan vizualni prosede koji odiše određenom toplinom i za koji je zaslužan i nagrađivani snimatelj Bruno Nuytten (Jean de Florette Claudea Berrija, Camille Claudel, kojeg je sam i režirao), te sjajna glazba Stéphanea Grappellija. Uloga Jeana-Claudea zaslužna je za početak glumačke afirmacije Gérarda Depardieua, koji će kasnije s Bertrandom Blierom snimiti još sedam filmova, a valja izdvojiti i intrigantno stiliziranu epizodnu ulogu Jeanne Moreau.

Autor teksta: Josip Grozdanić

boja, 118'