ULOGE:
Mel Gibson (Mad Max),
Bruce Spence (Jedediah),
Adam Cockburn (Jedediah ml.),
Tina Turner (teta Entity),
Frank Thring (Skupljač),
Angelo Rossitto (Gospodar)

SCENARIJ:
Terry Hayes,
George Miller

FOTOGRAFIJA:
Dean Semler

GLAZBA:
Maurice Jarre

MONTAŽA:
Richard Francis-Bruce

Sadržaj:

Nakon što mu usred pustinje nepoznata osoba na prepad ukrade vozilo i zalihe neophodne za preživljavanje, nekadašnjeg murjaka Maxa Rockatanskog put će odvesti u gradić Bartertown. Smješten u negostoljubivu pustinjskom okruženju, Bartertown je mjesto podignuto u vremenu nakon apokalipse, u kojem je kakva-takva tehnologija ipak ostala sačuvana, iako je riječ o gradiću koji je zaboravio što je to civilizacija. Mjestom vlada naizgled prosvijećena Aunty Entity, koja pokušava utemeljiti novu civilizaciju, pri čemu se ponekad služi i agresivnim metodama i nasilnim sredstvima. Max ubrzo dozna da se u podzemlju Bartertowna nalazi golema svinjogojska farma, u kojoj se od svinjskog izmeta proizvodi gorivo koje se koristi za svakodnevni život i razvoj gradića. Podzemljem Bartertowna upravlja dvojac znan kao Master Blaster, odnosno iznimno inteligentni čovjek niska rasta zvan Master i mentalno hendikepirani snagator nadimkom Blaster. Kad mu Aunty obeća da će mu biti vraćeno sve što mu je ukradeno, Max će pristati na borbu protiv Blastera u zloglasnoj kupoli Thunderdome.

Godine 1986. nominirana za Zlatni globus u kategoriji najbolje izvorne pjesme We Don´t Need Another Hero, koju su skladali Terry Britten i Graham Lyle, a izvela ju je Tina Turner, koja pak u filmu tumači najvažniju i jednu od vrlo rijetkih ženskih uloga, postapokaliptična akcijska pustolovina suscenarista i suredatelja Georgea Millera, koji je djelo režirao s također Australcem Georgeom Ogilvieom, treći je i zacijelo najslabiji nastavak dosadašnje tetralogije o Pobješnjelom Maxu. Za razliku od dvaju prethodnih nastavaka, žestokih, sirovih i mizantropskih storija nabijenih akcijom, brutalnim nasiljem i uznemirujućim sekvencama, u kojima se svijet distopijske budućnosti upravo iz tih razloga doimao vrlo sugestivnim, uvjerljivim i mogućim, Miller je sa suscenaristom Terryjem Hayesom i suredateljem Ogilvieom treći segment serijala oblikovao kao znatno blaže, umjerenije, infantilnije pa i (crnim) humorom mjestimice obogaćeno ostvarenje. To je tijekom prve polovine 80-ih bio slučaj s većinom hit serijala, od Ratova zvijezda (Povratak Jedija) preko pustolovina Indiane Jonesa (Indiana Jones i Hram sudbine) do ovog filma, te su autori u pretpostavljivom pokušaju približavanja mlađim gledateljima i vođeni željom za zaradom od merchandisinga (ewoksi iz Povratka Jedija) priče obogaćivali dječjim likovima i slikovitim bajkovitim bićima. No neželjeni rezultati toga bili su padovi u kakvoći samih filmova, o čemu svjedoči i Millerovo djelo, u kojem vizija budućnosti više nije onako tmurna i mizantropska kao ranije. No to ipak ne znači da je Pobješnjeli Max postao djetinjast, već samo da je izgubio snagu, oštrinu i provokativnost koje su odlikovale prethodne nastavke. Iako se temeljnim odrednicama priče sasvim logično nastavlja na superiorne prethodnike, Pobješnjeli Max 3 se estetski ipak ponešto razlikuje od njih. Dok su se oni odigravali na prostranim pustim cestama postapokaliptičnog svijeta, ovaj se film odlikuje svojevrsnim spektaklom kaosa koji se odigrava u gradu, kadrovi kojeg su istodobno i fascinantni i odbojni. Riječ je o sigurno režiranom, raspoloženo glumljenom, fotografijom oskarovca Deana Semlera (Ples s vukovima) dojmljivo snimljenom i izvrsnom glazbom trostrukog oskarovca Mauricea Jarrea (Lawrence od Arabije) efektno podcrtanom filmu koji u cjelini ipak uspješno zaokružuje izvornu trilogiju o Pobješnjelom Maxu.

boja, 107'