Pogodi tko dolazi na večeru
Guess Who's Coming to Dinner, humorna drama, SAD, 1967 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu Histrionski dom (Ilica 90)
REŽIJA: Stanley Kramer
ULOGE:
Spencer Tracy (Matt Drayton),
Sidney Poitier (John Prentice),
Katharine Hepburn (Christina Drayton),
Katharine Houghton (Joey Drayton),
Cecil Kellaway (monsignor Ryan)
SCENARIJ:
William Rose
FOTOGRAFIJA:
Sam Leavitt
GLAZBA:
Frank De Vol
MONTAŽA:
Robert C. Jones
Sadržaj:
Među putnicima zrakoplova koji tijekom druge polovine 60-ih godina slijeće u San Francisco su i naočiti liječnik John Prentice i njegova mlada zaručnica Joey Drayton. Iako ih povezuje snažna i strastvena ljubav, koju su nakon kratkotrajne veze odlučili okruniti brakom, John i Joey za američko društvo onog vremena predstavljaju prilično neobičan par. Neobičnim ga čini to što je John crnac, a Joey bjelkinja, a ta će činjenica šokirati i njezine roditelje kojima stižu u posjet. Dok se oprezni John pribojava kako će Joeyina majka Christina i otac Matt primiti vijest o skoroj udaji njihove kćeri za crnca, slobodoumna i zanesena Joey ne boji se ničijih reakcija.
Naime, i Christina i Matt su osobe liberalnih uvjerenja koje su u tom duhu odgojili i svoju kći, no unatoč tome isprva će biti vrlo neugodno iznenađeni time što je John crnac. Kad ga počnu upoznavati ubrzo će postati oduševljeni njime kao osobom, no ipak će se teško miriti s novonastalom situacijom. Dok je Christine spremna prihvatiti odluku svoje kćeri, Mattu je svakako potrebno više vremena. Za nevolju, tog vremena nema jer John i Joey kane još iste večeri otputovati u Europu. A prije toga ih čeka i večera na koju je Joey pozvala i Johnove roditelje, koji žive u Los Angelesu.
Godine 1968. od deset nominacija za Oscara ovjenčana onima za glavnu žensku ulogu Katherine Hepburn (kojoj je ovo bio drugi osvojeni Oscar kojeg je, pak, umjesto nje preuzeo George Cukor) i najuspjeliji izvorni scenarij, humorna drama redatelja Stanleyja Kramera (Bijeg u lancima, Brod luđaka), za uloge u kojoj su Spencer Tracy posthumno i Katherine Hepburn godinu kasnije nagrađeni i prestižnom britanskom filmskom nagradom BAFTA, ubraja se među najpoznatije i najhvaljenije američke filmove druge polovine 60-ih.
Ostvarenje u kojem su deveti i posljednji put zajedno nastupili Hepburn i Tracy, koji je tijekom rada na filmu bio teško bolestan te je preminuo sedamnaest dana nakon završetka snimanja, realiziran je u jeku eskalacije rasnih nemira u SAD-u. Aktualnosti filmske teme prilično je pridonijelo i to što je iste godine Vrhovni sud SAD-a presudom u sporu Loving protiv Virginije, u kojem se rasno mješoviti bračni par Mildred i Richard Loving suprotstavio restriktivnom zakonu države Virginije koji je branio stupanje u brak pripadnika različitih rasa, neustavnim proglasio zakon o zabrani međurasnih brakova, koji je dotad bio na snazi.
Premda je u vrijeme premijere bila riječ o prilično kontroverznom djelu, film je ostvario veliki uspjeh, a visoku je gledanost postigao i na američkom jugu, unatoč bojazni da će tamošnja publika zbog rasnih predrasuda bojkotirati takve sadržaje. Maestralne interpretacije Katherine Hepburn i Spencera Tracyja dodatno su obogaćene emotivnom razinom i bliskošću koja je proizlazila iz spoznaja oboje da je Tracyjev kraj blizu. Godine 2005. u režiji Kevina Rodneyja Sullivana snimljen je neusporedivo inferiorniji neslužbeni prepravak filma u kojem su rasne uloge obrnute, no taj je film doživio izraziti neuspjeh.
boja, 108'