ULOGE:
Noémie Merlant (Marianne),
Adèle Haenel (Héloïse),
Luàna Bajrami (Sophie),
Valeria Golino (grofica)

SCENARIJ:
Céline Sciamma

FOTOGRAFIJA:
Claire Mathon

GLAZBA:
Jean-Baptiste de Laubier,
Arthur Simonini

MONTAŽA:
Julien Lacheray

Sadržaj:

Senzibilna Marianne mlada je slikarica koja krajem 18. stoljeća stiže na izolirani otok u Bretanji, gdje ju je pozvala dobrostojeća grofica, majka mlade plemkinje Hèloïse. Marianne ima zadatak naslikati portret Hèloïse, pred kojom je dogovoreni brak s čovjekom kojeg nikad nije vidjela, a koji bi ju trebao prepoznati upravo na temelju portreta koji će mu biti poslan pred njihov susret. Heloïse je nedavno izišla iz samostana i žudi za slobodom, no i trenutno živi u svojevrsnom zatvoru u kojoj joj uz majku društvo pravi služavka Sophie, a zna da ju još teži zatvor očekuje u dogovorenom braku. Stoga je razumljivo da se Héloïse nikad ne smije, da je šutljiva i povučena, te da su zbog toga propali raniji pokušaji nekoliko slikara da naslikaju njezin portret. I Marianne će se isprva teško nositi s tim, sve dok se dvije djevojke ne počnu međusobno zbližavati i polako otvarati jedna drugoj, u čemu će određenu ulogu odigrati i neželjena trudnoća služavke Sophie. A onda će se između Marianne i Hèloïse razbuktati snažne strasti koje su obje, kako će kasnije priznati, otpočetka podsvjesno osjećale.

Godine 2019. na festivalu u Cannesu ovjenčana nagradom Queer Palm i nagrađena za najbolji scenarij, za koji je redateljica Céline Sciamma (Lopoči, Tomboy, Cure) osvojila i Europsku filmsku nagradu, za Zlatni globus u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja te za prestižnu francusku nagradu César u deset kategorija nominirana kostimirana egzistencijalna romantična drama najambicioznije je i prema mnogima najuspjelije ostvarenje dosadašnje autoričine karijere. Céline Sciamma je autorica posvećena ženskim temama i pričama, dominantno fokusirana na mlade djevojke i kompleksne prikaze njihovih intimnih drama, kriza identiteta (ponajviše rodnog u Tomboy i spolnog identiteta u ovom filmu) te socijalnih okolnosti koje ih okružuju, od očekivanja okoline i pokoravanja obiteljskoj stezi kao i društvenim normama, preko suprotstavljanja toj stezi i normama, i u obiteljskom kontekstu, do borbe za samopotvrđivanje te manje ili veće ´oslobođenje´ od opresije svake vrste, pri čemu protagonistice prisvajaju onoliko slobode koliko mogu s obzirom na društvene i ine okolnosti. Važni motivi su i prijateljstva među djevojkama, manje ili više izraženi afiniteti i ljubavi među njima te gluma odnosno pretvaranje koje je neizbježno u suočenju sa svakovrsnom opresijom. Sciamma pritom vješto izbjegava klišeje konvencionalnih priča koje pripovijeda, bilo da je riječ o četveročlanoj djevojačkoj bandi u filmu Cure, o devetogodišnjoj djevojčici koja se u novoj sredini počinje predstavljati kao dječak u filmu Tomboy, ili pak o izuzetno suptilnom prikazu rađanja snažne ljubavi među dvjema djevojkama koje razdvajaju klasne i socijalne razlike, ali ih povezuje žudnja za slobodom, u Portretu djevojke u plamenu. I u ovom filmu Céline Sciamma je naglašeno feministički usmjerena autorica posvećena LGBT tematici, kojoj pristupa na svježe, originalne, intrigantne i vrlo promišljene načine. Razvoj odnosa dviju ravnopravnih protagonistica autorica oslikava iznimno pedantno, polagano i obzirno, s naglaskom na slojevito predočavanje djevojačkih karaktera i senzibiliteta. Riječ je o izuzetno atmosferičnom, sjajno režiranom i dojmljivo estetiziranom filmu koji je vizualno superioran podjednako kao i režijski, u kojem je svakom detalju ostavljeno dovoljno vremena i u kojem je sjajno iskorištena prirodna i zadana scenografija.

boja, 122'