Posljednji Mohikanac
The Last of the Mohicans, igrani, avanturistički, akcijski, SAD, 1992
REŽIJA: Michael Mann
ULOGE:
Daniel Day-Lewis (Hawkeye / Nathaniel Poe),
Madeleine Stowe (Cora Munro),
Russell Means (Chingachgook),
Eric Schweig (Uncas),
Jodhi May (Alice Munro),
Steven Waddington (bojnik Duncan Heyward),
Wes Studi (Magua)
SCENARIJ:
Michael Mann,
Christopher Crowe (prema romanu Jamesa Fenimorea Coopera)
FOTOGRAFIJA:
Dante Spinotti
GLAZBA:
Randy Edelman,
Trevor Jones
MONTAŽA:
Dov Hoenig,
Arthur Schmidt
Sadržaj:
Sjeverna Amerika 1757., traje Francuski i indijanski rat kao sastavni dio prvog svjetskog ratnog sukoba, Sedmogodišnjeg rata, koji se odvija i na evropskom te na azijsko-pacifičkom području te čije su glavne suprotstavljene strane Velika Britanija i Francuska. Na sjevernoameričkom tlu svaku od strana u sukobu podupiru različiti indijanski narodi. Major Duncan Heyward ima zadatak sigurno sprovesti sestre Coru i Alice Munro u britansku tvrđavu čiju je zapovjednik njihov otac, pukovnik Edmund Munro. Njihov je vodič kroz šumske predjele navodni pripadnik britancima savezničkog plemena Mohoka, Magua, koji je zapravo izdanak Hurona, plemena koje je u savezu s Francuzima. Magua sestre Munro, Heywarda i njihovu oružanu pratnju dovede u zasjedu koju su postavili Huroni, a od sigurne smrti spašavaju ih iskusni Chingachgook, pripadnik plemena Mohikanaca, njegov sin Uncas i bijeli posinak Hawkeye (Oko Sokolovo). Oni pobiju sve Hurone iz zasjede osim Mague koji uspije pobjeći, i postaju novi vodiči Heywardu i sestrama Munro. Tokom putovanja šumom Hawkeye i Cora međusobno se zbliže, kao i Uncas i Alice, a kad stignu do tvrđave shvate da je ona pod opsadom Francuza i njihovih indijanskih saveznika…
Posljednji Mohikanac labava je adaptacija slavnog klasičnog istoimenog romana Jamesa Fenimorea Coopera izvorno objavljenog 1826. godine i djelomično temeljenog na stvarnim događajima (pukovnik Munro povijesna je ličnost i zaista je zapovijedao tvrđavom pod francuskom opsadom, ali nije imao djece), no više duguje filmskoj verziji iz 1936. režisera Georgea B. Seitza sa slavnim Randolphom Scottom u glavnoj ulozi Oka Sokolova (roman je inače doživio brojne filmske prilagodbe, ne samo u Americi, a najstarija je ona iz 1911.). Michael Mann zamislio je i ostvario svoju verziju kao sintezu romantičarskog zanosa i realističke vjerodostojnosti, čime je bez obzira na niz preinaka slijedio duh romana, a ponajprije je to ostvario sintezom zadivljujućih vizuala, zanosne muzike i autentične ikonografije. Film se pamti i po gotovo nestvarnoj ljepoti glavnih likova nezaboravno utjelovljenih u Danielu Day-Lewisu, Madeleine Stowe, Ericu Schweigu i Jodhy May, a treba istaknuti da su brojne uloge odigrali pripadnici indijanskih naroda, uključujući neke od najistaknutijih rola – one Chingachgooka kojeg je tumačio Sijuks Russell Means, Uncasa kojeg je utjelovio Eskim (Inuit) Eric Schweig i Mague kojeg je glumio Čiroki Wes Studi. Spomenimo i da se u ulozi francuskog pukovnika Montcalma, kojem se pukovnik Munro sa svojom jedinicom predaje ne sluteći da će biti prepušteni masakru Hurona, našao ugledni francuski režiser Patrice Chéreau, tvorac filmova poput Kraljice Margot i Intimnosti. Posljednji Mohikanac fascinantno je audiovizualno iskustvo, jedan od vrhunaca Mannova opusa i jedini njegov film nagrađen Oscarom – onim za najbolji zvuk. Autori glazbe Trevor Jones i Randy Edelman bili su nominirani za Zlatni globus, dok su direktor fotografije Dante Spinotti i masker Peter Robb-King dobili nagrade BAFTA Britanske filmske i televizijske akademije.
boja, 112'