ULOGE:
Alfredo Castro (Mario Cornejo),
Antonia Zegers (Nancy Puelma),
Jaime Vadell (Dr. Castillo),
Amparo Noguera (Sandra),
Marcelo Alonso (Víctor)

SCENARIJ:
Mateo Iribarren,
Pablo Larraín

FOTOGRAFIJA:
Sergio Armstrong

GLAZBA:
Juan Cristóbal Meza

MONTAŽA:
Andrea Chignoli

Sadržaj:

Prijestolnica Čilea Santiago početkom rujna 1973. godine, tijekom posljednjih dana vladavine Salvadora Allendea i uoči državnog udara kojim će Pinochet doći na vlast. Sredovječni Mario Cornejo pomoćnik je patologa koji tijekom obdukcija zapisuje šefove komentare te piše izvješća, mračan i depresivan čovjek koji mašta o svojoj susjedi, kabaretskoj plesačici Nancy. Nakon što 11. rujna, na sam početak državnog udara, vojska upadne u Nancyinu kuću te ona zagonetne nestane, Mario će krenuti u očajničku potragu za njom. Dok otkriva da su njezin brat i otac uhićeni kao utjecajni komunisti i Pinochetovi protivnici, Mario biva prisiljen na poslu skrivati prave uzroke smrti ubijenih žrtava čija tijela stižu na obdukciju.

Središnji nastavak Larraínove trilogije o čileanskoj diktaturi neobičan je politički film u kojem postuliranje odbojnog i razmjerno blijedog protagonista autoru služi za isticanje vremena zbivanja i socijalnog konteksta u prvom planu. Oko para središnjih likova redatelj kreira svojevrsni teatar apsurda, crnohumornu i elementima nadrealizma obilježenu varijaciju priče o uvjetno rečeno običnim ljudima u neobičnim i tragičnim situacijama. I ti obični ljudi postaju žrtvama režima, neovisno o njihovim stavovima i postupcima, a Larraín pomaknute likove i dramsko-socijalni kontekst efektno koristi za oslikavanje duboko patološke prirode režima u kojem nije pošteđen nitko, pa ni oni koji pristaju na kolaboraciju.

boja, 98'