SCENARIJ:
Godfrey Reggio,
Ken Richards

FOTOGRAFIJA:
Graham Berry,
Leonidas Zourdoumis

GLAZBA:
Philip Glass

MONTAŽA:
Iris Cahn,
Alton Walpole

Sadržaj:

Prvo poglavlje. Čovjek s područja Serra Pelade, rudnika u Brazilu, nosi vreću prašine. Prizori pejzaža tog kraja. Nekoliko ljudi uzbrdo nosi muškarca na kojeg se srušila stijena, prolazeći pored ljudi koji nose vreće s prašinom…

Drugo poglavlje. Sunce izlazi iznad afričkog sela. Nešto kasnije, muškarac podiže jedro na svom čamcu. Vodopad, smijeh djece…

Treće poglavlje. Južna Amerika, Afrika. Masa ljudi u pokretu radi zajedno i slavi tradicionalne rituale…
 

Šest godina nakon ogromnog uspjeha njegova kultnog prvijenca Koyaanisquatsi, Godfrey Reggio polučio je drugi dio svoje Quatsi trilogije. Dok se Koyaanisquatsi koncentrirao na moderan život u industrijskim zemljama, Powaqqatsi (naslov je neologizam zasnovan na jeziku Hopi Indijanaca i znači parazitski način života ili život u tranziciji) više se fokusira na konflikt u zemljama Trećeg svijeta, na sukob između tradicionalnog načina života i modernizacije koja ponajprije dolazi u vidu industrijalizacije.

Kao i prvi dio trilogije, Powaqqatsi ne koristi riječi i sastoji se od fascinantnih vizuala, uključujući raznovrsne vizualne efekte zasnovane na tada novih tehnikama, te također koristi intrigantnu muziku Philipa Glassa. No za razliku od Koyaanisquatsija, kritika je Powaqqatsi primila znatno slabije, a slavni Roger Ebert nazvao ga je „muzičkim new age videom“. Film donosi kritiku dominacije najmoćnijih država svijeta nad nerazvijenima i zemljama u razvoju, te slavi dostojanstvo rada.  

Autor komentara: Damir Radić

boja, 99'