ULOGE:
Franchot Tone (predsjednik),
Lew Ayres (potpredsjednik),
Henry Fonda (Robert Leffingwell),
Walter Pidgeon (vođa većine u Senatu),
Charles Laughton (senator Seabright Cooley)

SCENARIJ:
Wendell Mayes (prema romanu Allena Drurya)

FOTOGRAFIJA:
Sam Leavitt

GLAZBA:
Jerry Fielding

MONTAŽA:
Louis R. Loeffler

Sadržaj:

Washington, D.C. Ozbiljno bolestan američki predsjednik u svom drugom mandatu predloži Roberta A. Leffingwella za ministra vanjskih poslova. Glavni motiv za to mu je uvjerenje da potpredsjednik Harley Hudson, o kojem nema naročito mišljenje, neće uspješno nastaviti vanjsku politiku njegove administracije ako on umre. Predsjednikov prijedlog mora biti usvojen u senatu da bi se imenovanje izvršilo, no tamo, u dijelu ne samo oporbene nego i vladajuće, predsjednikove stranke, postoji snažan otpor prema Leffingwellu. Glavni nositelj tog otpora je član vladajuće većine Seabright Cooley zvani Seab, iskusni, vješti i utjecajni senator iz Južne Karoline kojemu se Leffingwell ne sviđa ni iz osobnih ni iz profesionalnih razloga. S druge strane, glavni i najutjecajniji podržavatelji predsjednikova prijedloga su senatori Bob Munson iz Michigana, Stanley Danta iz Connecticuta i Lafe Smith iz Rhode Islanda. Senatski odbor za vanjske poslove imenuje pododbor za evaluaciju predsjednikova prijedloga kojem je na čelu član vladajuće stranke Brigham Anderson, mladi senator iz Utaha, predan obiteljski čovjek koji nije siguran je li Leffingwell najbolji kandidat ili ne. Tokom saslušanja pred odborom, senator Cooley uvodi iznenađujućeg svjedoka koji tvrdi da je nekoć bio pripadnik komunističke partije te da je Leffingwell bio član iste ćelije kao i on, na Sveučilištu u Chicagu…

Prijedlog i usvajanje možda je najvažniji film koji je Otto Preminger snimio 1960-ih. Temeljen na istoimenom, Pulitzerovom nagradom ovjenčanom debitantskom romanu Allana Druryja iz 1958. (scenarij je napisao Wendell Meyes s kojim je Preminger surađivao i na Anatomiji jednog umorstva te Prvoj pobjedi, a poznat je i kao koscenarist glasovitog vesterna Drvo za vješanje Delmera Davesa), film, sniman na stvarnim lokacijama, vrlo oporo slika svijet američke visoke politike, na način koji vjerojatno nije viđen od uradaka Franka Capre iz 1930-ih. Kod Premingera itekako odjekuje progon komunista i uopće ljevičara koji je u Americi bio najsnažniji uoči i nakon Drugog svjetskog rata, s tim da je toj problematici pristupljeno kompromisno, kako bi se pomirili 'čisti' ljevičarski ideali i tipično američko negativno shvaćanje komunističke ideologije. Prijedlog i usvajanje značajan je i kao još jedan Premingerov film koji je izazvao cenzorski kod rušeći tabue – mladi političar, obiteljski čovjek, žrtva je ucjene zbog homoseksualne afere tokom rata, a u sklopu te teme on se nađe i u gay klubu, što je bilo prvi put da jedan hollywoodski film prikazuje homoseksualno okupljalište. Zanimljivo je da je Preminger nudio Martinu Lutheru Kingu, vođi pokreta za građanska prava, cameo rolu crnačkog senatora iz Georgije, a Richardu Nixonu, tada još relativno svježem gubitniku predsjedničkih izbora od Johna Kennedyja, značajnu ulogu potpredsjednika, no obojica su ga odbili. Film je režiran u prepoznatljivom Premingerovom stilu – s duljim kadrovima i elegantnim vožnjama kamere, a glumačka ekipa kompletno je bila na visokom nivou. Osobito su zasjala dvojica veterana: Charles Laughton kao senator Cooley, glavni oponent predsjednikovom prijedlogu (bio mu je to posljednji filmski nastup, šest mjeseci kasnije umro je od karcinoma), i Walter Pidgeon kao senator Munson, glavni podržavatelj predsjednikova prijedloga. Decentnu, a svejedno izražajnu rolu ljevičarskog predsjednikova kandidata Leffingwella ostvario je legendarni Henry Fonda, koji će tri godine kasnije u filmu Prva pobjeda uskočiti u zadnji čas kao zamjena za glumca kojeg je Preminger otpustio, iako je bila riječ o vrlo maloj ulozi. Prijedlog i usvajanje prikazan je u glavnom natjecateljskom programu festivala u Cannesu, a američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti 2007. pohranila ga je u Akademijin filmski arhiv kao djelo od posebne vrijednosti.

c/b, 139'