ULOGE:
Machiko Kyô (Yang Kwei-fei),
Masayuki Mori (Xuan Zong),
Sô Yamamura (An Lushan),
Eitarô Shindô (Kao Li-hsi),
Eitarô Ozawa (Yang Kuo-chung),
Haruko Sugimura (Yen-chun)

SCENARIJ:
Ching Doe,
Matsutarô Kawaguchi,
Yoshikata Yoda,
Masashige Narusawa

FOTOGRAFIJA:
Kôhei Sugiyama

GLAZBA:
Fumio Hayasaka

MONTAŽA:
Kanji Suganuma

Sadržaj:

Kina tijekom 8. stoljeća, u vrijeme vladavine dinastije Tang. Dok car Xuan Zong tuguje za pokojnom suprugom, članovi obitelji Yang žude za stjecanjem društvene i političke moći i na dvoru i u glavnom gradu. Nakon što im propadne pokušaj ubacivanja jedne od kćeri u carevo okruženje, obitelj Yang organizira posebnu dobrodošlicu za visokog gosta, utjecajnog i prijetvornog generala An Lushana. Prilikom posjeta obitelji Yang general Lushan primijeti i njihovu dalju rođakinju, dražesnu Kwei-fei koja naporno radi u kuhinji. Uočivši djevojčinu ljepotu i zamijetivši njenu veliku sličnost s pokojnom caricom, general Lushan ubrzo organizira predstavljanje Kwei-fei na dvoru, znajući da car neće moći odoljeti privlačnoj djevojci. Tako se uistinu i dogodi, te ona uskoro postane princeza Yang Kwei-fei. No sve će se vrlo brzo zakomplicirati kad obitelj Yang počne zloupotrebljavati novostečenu moć i raskošno živjeti na trošak ionako porezima preopterećenog stanovništva. Rastuće nezadovoljstvo među stanovništvom podlog generala Lushana će motivirati na pripremanje vojnog udara, zbog čega će car biti prisiljen žrtvovati Kwei-fei.

Godine 1955. s uspjehom prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, povijesna romantična drama Kenjija Mizoguchija izuzetno je uspjela slobodna adaptacija drevne kineske legende o visokom carskom savjetniku Yangu Guifeiju. Riječ je o prvom od dva filma koje je veliki Mizoguchi, pored Yasujiroa Ozua i Akire Kurosawe najvažniji japanski redatelj svih vremena, realizirao u boji, a drugi je iste godine snimljena Legenda o klanu Taira. I u ovom je slučaju posrijedi maestralno režirano, iznimno sugestivno, dojmljivo stilizirano i naglašeno emotivno djelo u kojem je Mizoguchi pored neponovljive vještine filmskog pripovijedanja demonstrirao i izniman senzibilitet u suptilnom profiliranju likova i njihovih intimnih drama. Autora i ovdje ponajprije zanimaju suptilni osjećaji i intimne ljudske priče, s naglaskom na njihove duhovne dimenzije i moralističke motive, a osobita je pozornost posvećena oslikavanju kompleksnog odnosa cara i senzibilne mlade princeze. Rafinirani vizualni stil, iznimna poetičnost, učinkovita uporaba scenografije i kostimografije, baš kao i impresivne kolor-fotografije Kôheija Sugiyame (Legenda o Genjiju) s dugim vožnjama kamere, te izvrsne glazbe Fumia Hayasake (Sedam samuraja) koja dodatno podcrtava emotivnost i dramatičnost zbivanja, odlike su djela koje nose izvrsne glumačke interpretacije.

boja, 98'