ULOGE:
Ulrich Thomsen (Christian),
Henning Moritzen (Helge Klingenfeld),
Birthe Neumann (Else Klingenfeld),
Thomas Bo Larsen (Michael),
Paprika Steen (Helene),
Trine Dyrholm (Pia)

SCENARIJ:
Thomas Vinterberg,
Mogens Rukov

FOTOGRAFIJA:
Anthony Dod Mantle

GLAZBA:
Lars Bo Jensen

MONTAŽA:
Valdís Óskarsdóttir

Sadržaj:

U jednom hotelu u ruralnom predjelu Danske, velika i ugledna obitelj Klingenfeld organizira proslavu 60. rođendana svog patrijarha, uspješnog poslovnog čovjeka Helgea. Među onima koji se okupljaju na svečanosti u hotelu kojim upravlja sama obitelj su Helgeova supruga Else, njegov mrzovoljni stariji sin Christian, neotesani mlađi sin Michael te putovanjima sklona kći Helene. Helgeova druga kći Linda nedavno je upravo u hotelu počinila samoubojstvo, a njezinu oproštajnu poruku pronašla je Helene, koju su neki detalji iz poruke vrlo neugodno iznenadili i uznemirili, da ju je odlučila skriti u bočici s lijekom. Da nevolja bude veća, Michael je u sve većem sukobu sa svojom suprugom, koju je nešto ranije najprije ostavio na seoskom putu s njihovo troje djece, da bi ubrzo potom svađu pokušali izgladiti seksom. No Michael je i otac djeteta koje nosi trudna Michelle, hotelska konobarica koja s njim želi raščistiti tu neugodnu situaciju, da bi on na to reagirao agresivnim ispadom.

Godine 1998. na festivalu u Cannesu ovjenčana Nagradom žirija, koju je suscenarist i redatelj Thomas Vinterberg podijelio s redateljem Claudeom Millerom, autorom krimi-drame Zimovanje, godinu kasnije od tri nominacije za Europsku filmsku nagradu ovjenčana onom u kategoriji europskog otkrića godine, koju je Vinterberg podijelio s redateljem Ericom Zoncom, autorom drame Život iz anđeoskih snova, te također 1999. nominirana za Zlatni globus i prestižnu francusku nagradu César u kategoriji najboljeg inozemnog filma, impresivna crnohumorna drama Proslava ostvarenje je čiju su priču Vinterberg i suscenarist Mogens Rukov temeljili na prevari o kojoj se koju godinu prije realizacije filma govorilo i pisalo u danskim medijima. Rukov je s Vinterbergom kasnije surađivao i na romantičnoj drami s elementima fantastike Kad ima ljubavi, a Proslava je bila prvi službeni Dogme-film, djelo u kojem je redatelj dosljedno poštovao pravila tzv. „zavjeta čistoće” u realizaciji filmova, ponajviše ona da filmovi moraju biti životni te da je u njima iznimno važna dominacija slike nad riječju. Proslava nudi sjajno režiranu, vrlo sugestivno, dojmljivo atmosferičnu i izuzetno uvjerljivo glumljenu intrigantnu i provokativnu priču o raskošnoj hotelskoj proslavi rođendana strogog obiteljskog patrijarha i biznismena kojeg tijekom večeri sin optuži za seksualno zlostavljanje njega i njegove sestre, koja je nedavno počinila samoubojstvo. Dok se u svom dugometražnom kino-prvijencu, kod nas nedistribuiranoj humornoj krimi-drami Najveći junaci (De største helte), u priči o dvojici pljačkaša banaka kojima društvo u bijegu pravi kći tinejdžerica jednog od njih, izrazitije oslanjao na žanrovske odrednice, Vinterberg je u Proslavi definirao svoje dominantne tematske preokupacije te stilsko-izvedbene odrednice. Ono što njega ponajviše zanima jest elaboriranje života u službenoj i neslužbenoj obitelji odnosno manje ili više obiteljskoj zajednici, intenzitet i složenost međuljudskih odnosa u njoj, lomovi koji se pogonjeni osjećajima, strastima i nagonima javljaju u relacijama među obrazovanim i civiliziranim ljudima iz visoke ili više srednje klase, te traume i drame koje iz narušenih odnosa izrastaju.

boja, 105'