Promatrački film uređen kao niska slučajno zatečenih uličnih prizora snimljenih kroz prozor stana. Autor gledatelja postavlja u poziciju svakodnevnog voajera, poziciju ponekad neugodnu, ali vrlo privlačnu, poziciju u kojoj je teško odbiti sudjelovati. Damir Radić bilježi ‘život sam’, kako se spontano događa i odvija, približavajući se što je najviše moguće poziciji kamere i snimatelja kao neutralnog, izmaknutog, objektivnog promatrača.