Putnik
Mossafer, igrani, drama, Iran, 1974
REŽIJA: Abbas Kiarostami
ULOGE:
Hassan Darabi (Qassem),
Pare Gol Atashjameh (Qassemova majka),
Masud Zandbegleh,
Mostafa Tari
SCENARIJ:
Abbas Kiarostami (prema priči Hassana Rafi'ija)
FOTOGRAFIJA:
Firooz Malekzadeh
GLAZBA:
Kambiz Roshanravan
MONTAŽA:
Amir Hossein Hami
Sadržaj:
Qassem Julayi 12-godišnji je dječak iz malog iranskog grada Malayera, klinac toliko zaluđen nogometom da slobodno vrijeme mnogo radije provodi natjerujući loptu ulicama svog siromašnog kvartu nego u učenju i pisanju domaćih zadaća. Njegova nepismena majka zbog toga ga stalno grdi, no Qassem je vrlo vješt u smišljanju najmaštovitijih izgovora zbog slabog uspjeha u školi. A kad zbog kupnje novog broja časopisa o nogometu zakasni na nastavu, dječak je u stanju glavu oviti zavojima ili se žaliti na snažnu zubobolju. Kad se približi održavanje važne utakmice u nacionalnom prvenstvu, Qassem odluči vlakom otputovati u 250 km udaljeni Teheran i svakako uživo pogledati atraktivan susret. No u tome bi ga mogao spriječiti nedostatak novca, jer ulaznica za utakmicu košta 10 tomana, a on ima svega 5 tomana koje je potajice ukrao majci. Sve će se dodatno zakomplicirati kad ona to otkrije te kad ga zbog krađe prijavi školskom ravnatelju, koji odluči strogo kazniti dječaka. Ipak, Qassemu bi u ostvarenju plana mogao pomoći njegov prijatelj Akbar, koji novac za njihov zajednički odlazak na utakmicu planira zaraditi prodajom ne samo sitnih stvari, nego i stare ujakove kamere.
Dugometražni scenaristički i redateljski prvijenac glasovitog iranskog filmaša Abbasa Kiarostamija impresivna je socijalna drama u kojoj se autor, kao i u svom godinu ranije realiziranom srednjometražnom filmu Iskustvo, posvetio suptilnom tematiziranju adolescentskog prijateljstva i buđenja seksualnosti kod senzibilnih mladih protagonista. Dok se na tematskoj razini bavi prikazivanjem tipične dječje svakodnevice ne samo u Iranu tijekom prve polovine 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i analizom društvenih konvencija te poimanjem onoga što je moralno, a što nije, Kiarostami na dojmljivoj vizualnoj i šire izvedbenoj razini pruža iskren uvid u iransku svakodnevicu tog vremena. Već se u ovom filmu mogu razabrati neka od kasnije stalnih obilježja njegova autorskog rukopisa, od naglašenog minimalizma i pseudodokumentarizma preko poetičnosti i korištenja dugih panoramskih kadrova do bavljenja relacijama stvarnosti i fikcije, kao i života i smrti. Nekoliko godina ranije Kiarostami je tijekom rađanja iranskog novog vala 1969. bio suutemeljitelj filmskog odjela na teheranskom Institutu za intelektualni razvoj djece i mladih, a godinu kasnije realizirao je svoj prvi film Nan va Koutcheh (Kruh i ulica), 12-minutnu neorealističku storiju o sukobu jednog dječaka i agresivnog psa. Tri godine kasnije snimit će također kratkiš Zang-e Tafrīh (Odmor), opet priču o učeniku koji je po kazni iz škole poslan kući, pa Kiarostamijevo debitantsko ostvarenje dugog metra u tom kontekstu predstavlja logičan nastavak njegovih tadašnjih tematskih preokupacija.
c/b, 83'