ULOGE:
Margarete Tiesel (Teresa),
Peter Kazungu (Munga),
Inge Maux (Teresina prijateljica),
Gabriel Mwarua (Gabriel),
Dunja Sowinetz,
Helen Brugat

SCENARIJ:
Ulrich Seidl,
Veronika Franz

FOTOGRAFIJA:
Edward Lachman,
Wolfgang Thaler

MONTAŽA:
Christof Schertenleib

Sadržaj:

Ovo ljeto sredovječna austrijska defektologinja Teresa i njezina kći Melanie provest će u različitim dijelovima svijeta i na vrlo različite načine. Korpulentna Bečanka Teresa jedna je od brojnih sredovječnih Europljanki koje ljetni odmor odlučuju provesti u Keniji. Točnije, u najvećoj kenijskoj luci Mombasi, nadajući se da će ondje pronaći ono što joj nedostaje u svakodnevnom životu. To je ponajprije seksualni užitak, po mogućnosti s tamnoputim ljubavnikom, ali i makar kratkotrajni i varljivi osjećaj ljubavi i zadovoljstva. S druge strane, 13-godišnja Melanie pretila je i neodgojena djevojka koja školske praznike provodi u kampu za skidanje kilograma u Austriji. Sve će se zakomplicirati kad se ona zaljubi u 40-godišnjeg liječnika, vođu kampa koji unatoč osjećaju krivnje zbog zabranjenih osjećaja neće ostati ravnodušan prema Melanie. U međuvremenu, Teresa će upoznati naočitog Kenijca Mungu, s kojim će se upustiti u seksualne odnose i koji će ju upoznati sa ženom za koju će tvrditi da mu je sestra. Ubrzo će se, međutim, pokazati da je to laž i da je Mungi u vezi s Teresom najvažniji novac.

Godine 2012. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, egzistencijalna romantična drama Raj: Ljubav suscenarista i redatelja Ulricha Seidla, za ulogu u kojoj je izvrsna Margarete Tiesel iste godine nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje europske glumice, prvi je segment autorove ´rajske trilogije´ koju zaokružuju filmovi Raj: Vjera i Raj: Ufanje. U toj trilogiji Seidl tematizira tjeskobno i patološko naličje idealiziranih pojmova iz naslova filmova, cjeline gotovo impregnirajući crnim humorom, ironijom i cinizmom. On i ovdje briše granice između fikcije i stvarnosti, kroz priču o seksualnom turizmu, starijim ženama i mlađim muškarcima, kao i mlađim djevojkama i starijim muškarcima, progovarajući i o relacijama između Europe i Afrike, o odnosima moći kao i o onima izrabljivanima koji zapravo i nemaju izbora osim izrabljivati druge. U svom izvedbenom prosedeu Seidl se pridržava stalnih izvedbenih obrazaca koji zaokružuju i upotpunjuju njegov autorski habitus. Pored naglašeno realističnog predočavanja fikcije, tu su i isključiva uporaba statične kamere koja neposrednim te distanciranim i prividno nezainteresiranim pogledom opisuje zbivanja u kadru, potom potpuna odsutnost glazbe, u cjelini impresivan izvedbeni minimalizam u skladu s kojim se u kadrovima ne događa ništa osim onog jedino važnog, te oslanjanje na neke elemente neorealizma. Takva izvedbena strategija bez formalne strasti u pravilu daje začudne rezultate, a spomenuti crni humor, ironija i cinizam prisutni su podjednako u odnosima prema likovima kao i u oblikovanju filmskih cjelina. U tom smislu se Seidlovi filmovi mogu doimati ili kao pretjerano priređeni i reducirani dokumentarci koji unatoč očitoj realističnosti ostavljaju dojam artificijelnosti, ili pak kao na isti način reducirana filmska fikcija u kojoj su naslućivano bogati fikcijski svjetovi u kadrovima svedeni samo na ono što je autoru jedino važno.

boja, 120'