ULOGE:
Maria Hofstätter (Anna Maria),
Nabil Saleh (Nabil),
René Rupnik (gdin. Rupnik),
Natalya Baranova,
Trude Masur

SCENARIJ:
Ulrich Seidl,
Veronika Franz

FOTOGRAFIJA:
Edward Lachman,
Wolfgang Thaler

MONTAŽA:
Christof Schertenleib

Sadržaj:

Sredovječna Anna Maria smirena je žena koja brižno održava svoj dom u Beču. Kad ne radi u bolnici temeljito čisti kuću, a iako formalno živi sama ne osjeća se osamljenom, jer je u svakom trenutku pored nje Isus, kojem je u potpunosti predana. Ljubav za Isusa i bezuvjetna Božja milost koju osjeća daju joj snage za nošenje sa životnim nevoljama i izazovima, a osim čestih molitvi ona se Bogu približava i kroz intenzivna samokažnjavanja. Anna Maria je članica male izrazito religiozne skupine koja je posvećena tome da katoličku vjeru ponovo raširi u austrijskom društvu. Sama je tome predana u tolikoj mjeri da umjesto odlazaka na odmor radije obilazi svoje susjedstvo te od vrata do vrata širi riječ Božju. Nevolja je, međutim, u tome što u njezinu susjedstvu većinom žive imigranti, koji na različite načine reagiraju na njezine obilaske. Iako to isprva neće poljuljati njezinu snažnu vjeru, ona će ipak biti stavljena na kušnju kad ju posjeti otuđeni suprug, k tome i obogaljeni musliman. One će od Anne Marie zahtijevati djelić ljubavi koju je ona spremna pokloniti samo Isusu.

Godine 2012. na festivalu u Veneciji ovjenčana Posebnom nagradom žirija, kao i nagradom CinemAvvenire, te iste godine prikazana u konkurenciji festivala Crne noći u Tallinnu i ovjenčana dvjema nagradama na Festivalu europskog filma u Sevilli, egzistencijalna drama Raj: Vjera suscenarista i redatelja Ulricha Seidla, koja je 2013. ovjenčana Europskom filmskom nagradom u kategoriji najboljeg dizajna zvuka, središnji je segment njegove tzv. ´rajske trilogije´ koju zaokružuju naslovi Raj: Ljubav i Raj: Ufanje. Riječ je o u cjelini impresivnoj trilogiji kojom je autor ostvario možda i najveće uspjehe, iako je najviše kreativne dosege postigao svojim dokumentarnim filmovima, u kojima je društveno i politički važna pa možda i krucijalna pitanja istražio i elaborirao specifičnim i vizualno dojmljivim filmskim jezikom. U Seidlovim filmovima važna uloga pripada estetici ružnoće, a iako se nerijetko čini da on gledateljima otvara prozore u čudne, bizarne pa i mračne svjetove, u suštini tome ipak nije tako. Svjetovi koje nam Seidl prikazuje su zapravo naši vlastiti i mi smo protagonisti tih svjetova, a budući da je priznanje toga prilično zahtjevno i nelagodno, redateljeve filmove se ponekad i zabranjuje, od njih se okreće glava a njega se časti pridjevima kontroverznog filmaša, provokatora i čudaka. Posrijedi je vizualno dojmljiv i vrlo sugestivan film, tematski i izvedbeno očekivano intrigantan i provokativan, te prožet ironijom, cinizmom i crnim humorom, koji redateljevim ostvarenjima u pravilu daju manje ili više zamjetan satirični prizvuk.

boja, 113'