ULOGE:
François Bégaudeau (Marin),
Agame Malembo-Emene (Agame),
Angélica Sancio (Angélica),
Arthur Fogel (Arthur,
Boubacar Toure (Boubacar),
Burak Özyilmaz (Burak)

SCENARIJ:
Laurent Cantet,
Robin Campillo,
François Bégaudeau (inspirirano knjigom Françoisa Bégaudeaua)

FOTOGRAFIJA:
Pierre Milon

MONTAŽA:
Robin Campillo,
Stephanie Leger

Sadržaj:

Požrtvovni François Marin (François Bégaudeau) nastavnik je u jednoj srednjoj školi iz pariškog predgrađa, u kvartu naseljenom etnički mješovitim stanovništvom. Školu pohađaju većinom djeca doseljenika iz Afrike, pa je dominantno takav i sastav Françoisova razreda, u kojem dominiraju djeca alžirskog i drugog „manjinskog” podrijetla. Marin je smiren i staložen čovjek u čijem razredu pored nekoliko oštroumnih i ambicioznih đaka postoje i oni koji neprestano ometaju nastavu, a njegov je temeljni cilj da što više učenika motivira za rad. Dok s kolegama koji međusobno u zbornici često razgovaraju o problemima u poslu prolazi kroz još jednu školsku godinu, François želi dati maksimum u obrazovanju i odgoju darovitih mladih đaka, ali i onih problematičnih kakav je tamnoputi Agamé (Agamé Malembo-Emene).

Godine 2008. ovjenčana Zlatnom palmom te nominirana za dvije Europske filmske nagrade, doku-drama Razred cijenjenog francuskog filmaša Laurenta Canteta (Ljudski izvori, Prema jugu) prilično je intrigantna i sugestivna adaptacija autobiografskog romana bivšeg nastavnika Françoisa Bégaudeaua, koji supotpisuje i scenarij filma. Riječ je o vrlo ambicioznom ostvarenju politički angažiranog autora trajno zaokupljenog analiziranjem prirode kapitalizma i etničke „krvne slike” suvremenog francuskog društva, koji u konkretnom slučaju kroz priču o jednom etnički mješovitom „manjinskom” razredu škole s pariške periferije daje sliku francuskog društva u cjelini. Odabranoj temi pristupajući svježe i vješto izbjegavajući holivudske klišeje, znane iz čitavog niza filmova od Džungle na školskoj ploči preko Društva mrtvih pjesnika do Opasnih misli, Cantet stvara cjelinu koja imponira fascinantnim ugođajem autentičnosti („glumu” je uistinu teško uočiti), „nevidljivom” režijom, snažnim no nenametljivim angažmanom, bogatstvom detalja i velikim brojem minimalistički no vrlo slojevito profiliranih protagonista.

boja, 128'