ULOGE:
Miles Teller,
J. K. Simmons,
Paul Reiser

SCENARIJ:
Damien Chazelle

FOTOGRAFIJA:
Sharone Meir

GLAZBA:
Justin Hurwitz

MONTAŽA:
Tom Cross

SCENOGRAFIJA:
Karuna Karmarkar

KOSTIMI:
Lisa Norcia

Sadržaj:

Andrew Niemann je 19-godišnjak koji želi postati najveći bubnjar na svijetu, usporediv s legendarnim jazz bubnjarem i autorom pjesama Buddyjem Richom. Upisuje se na newyorški muzički konzervatorij Shaffer, najugledniju muzičku školu u Sjedinjenim Državama, gdje je vodeći profesor samoljubivi Terence Fletcher. Prvi susret Andrewa i Fletchera ne prođe najbolje, stoga je učenik iznenađen kad ga profesor pozove da se, doduše kao rezervni bubnjar, pridruži sastavu kojem je on na čelu i koji predstavlja školu na jazz natjecanjima.

Sam poziv u školski bend ogromno je priznanje, znak da vodeći profesor ima visoko mišljenje o potencijalima studenta brucoša. No Andrew će ubrzo shvatiti da je Fletcher ekstremno zahtjevan učitelj koji bespoštedno tjera studente do njihovih krajnjih granica, i da njegov modus operandi uključuje izazivanje smetenosti i straha…
 

Ritam ludila tada 29-godišnjeg Damiena Chazellea smatra se jednim od najboljih filmova suvremene američke kinematografije, preciznije dosadašnjeg tijeka 21. stoljeća. Chazelle je likove i radnju bazirao na vlastitom iskustvu pohađanja prestižne muzičke srednje škole Princeton, gdje se specijalizirao za sviranje bubnjeva i imao vrlo zahtjevnog profesora, međutim bio je svjestan da, za razliku od protagonista svog budućeg filma, nije silan talent te se naposljetku vratio svojoj prvoj ljubavi te upisao vizualne studije, koje su uključivale i filmsku režiju, na slavnom sveučilištu Harvard. Kao pripremu za dugometražno ostvarenje, prvo je snimio istoimeni kratkometražni 18-minutni uradak s uspjehom prikazan na Sundanceu, najuglednijem američkom festivalu nezavisnog filma, te na temelju dobrog odjeka tamo, osigurao financijsku podršku za dugometražnu inačicu.

Cjelovečernji Ritam ludila nastao je u nezavisnoj produkciji, ali uz snažnu distribucijsku potporu major kompanije Sony, što mu je omogućilo vrlo široku recepciju, a onda i veću mogućnost jakog odjeka koji se i dogodio. Premijera se zbila na Sundanceu, gdje je film osvojio Veliku nagradu žirija i nagradu publike, potom je prikazan i u Cannesu te sjajno primljen u kinima gdje je na uloženih 3,3 milijun dolara zaradio 50 milijuna. Kao kruna na sve stigle su nominacije za Oscare, njih pet – za najbolji film, scenarističku adaptaciju, sporednog glumca (J. K. Simmons kao Fletcher), montažu i miks zvuka, a dobio je Akademijinu nagradu za potonje tri kategorije.

Iz nekog razloga, o Chazelleu se stvorila fama kao o prvenstveno kvalitetnom scenaristu koji nema istu kakvoću kao režiser (pa ovdje i nije nominiran za režiju), no zapravo su njegove redateljske izvedbe, osobito u Ritmu ludila, kvalitetnije od pisanih predložaka, pa tako i onog Ritma ludila koji ipak sadrži i neka opća dramaturška mjesta. Režija je međutim izuzetna – izvanrednog ritma i vizualne ekspresivnosti, a uz to demonstrira i odličan rad s glumcima. Film također pruža porcije vrhunskih izvedbi jazza, te ga njegovi ljubitelji nikako ne bi smjeli propustiti.  

Autor komentara: Damir Radić

boja, 107'