ULOGE:
Sylvester Stallone,
Talia Shire,
Burt Young,
Carl Weathers,
Burgess Meredith

SCENARIJ:
Sylvester Stallone

FOTOGRAFIJA:
James Crabe

GLAZBA:
Bill Conti

MONTAŽA:
Richard Halsey,
Scott Conrad

SCENOGRAFIJA:
Ray Molyneaux

Sadržaj:

Svjetski boksački prvak u teškoj kategoriji, Apolo Creed, treba braniti titulu u meču protiv izazivača u Philadelphiji, međutim njegov se protivnik ozlijedi samo pet tjedana prije meča, te Creed i njegov tim traže novog pretendenta. No nitko ne želi prihvatiti borbu s tako kratkim rokom za pripremu, a Creedov menandžment uložio je već previše sredstava u promociju da bi otkazali događaj. Zato se odluče na nesvakidašnji potez – ponudit će lokalnom borcu priliku da boksa za svjetsku titulu, a izbor pada na skromnog boksača Rockyja Balbou zvanog The Italian Stallion (talijanski pastuh).

Rocky je član philadephijskog boksačkog kluba i nekad je smatran dobrim potencijalom za relevantnog borca, no karijera mu se nije razvijala tim smjerom. Nevoljko radi kao utjerivač dugova za lokalne mafijaše i počne izlaziti s mlađom sestrom svog najboljeg prijatelja Paulieja, povučenom, sramežljivim djevojkom Adrian koja radi u dućanu za kućne ljubimce. Rocky prihvati Creedovu ponudu i počne ozbiljno trenirati za meč pod paskom iskusnog trenera Mickeyja…
 

Rocky je jedna od najpoznatijih oda američkom snu u povijesti kinematografije, a posebno je interesantno da film ne samo da tematizira uspon od trnja do zvijezda, nego je i njegov glavni autor Sylvester Stallone, scenarist i naslovni glumac, zahvaljujući njemu od gotovo anonimnog glumca postao velikom zvijezdom, a daljnjim razvojem karijere stekao, nije pretjerano reći, mitski status. Stallone je kao i Rocky u filmu čvrsto vjerovao u sebe te je scenarij, koji je napisao za samo tri dana i koji su filmske kuće smatrale vrućom robom, odbio prodati ako sam ne bude tumačio glavni lik. Ni pozamašne svote nisu ga mogle razuvjeriti u odluci, te je naposljetku njegov zahtjev prihvaćen, što se pokazalo punim pogotkom pošto je danas bilo koga osim Stallonea u ulozi Rockyja nemoguće zamisliti, toliko je naime srastao s likom.

Nastao u doba tzv. Novog Hollywooda, film je savršeno spojio načelno govoreći stereotipno slatkastu priču, ili ono što je na papiru moglo tako izgledati, s intenzivnim realističkim strujanjima karakterističnima za taj period, kako u karakterizaciji likova, tako, i još više, u ambijentaciji (izuzetno atmosferične lokacije Philadelphije), što je u velikoj mjeri zasluga režisera Johna G. Avildsena. On je iznikao iz duha američke kontrakulture 1960-ih i afirmirao se prvijencem Joe (u nas igrao pod naslovom Joe… i to je Amerika) iz 1970., ultraniskobudžetnim nezavisnim ostvarenjem koje je imalo odličnu prođu u kinima i zaradilo blizu dvadeset milijuna dolara, a značajno je i po tome što je Susan Sarandon u njemu ostvarila glumački debi.

S također u nezavisnoj produkciji nastalim (ali poduprtim od strane major kompanije United Artist) Rockyjem ostvario je još daleko veći uspjeh – s budžetom manjim od milijun dolara film je u svjetskoj distribuciji zaradio čak 225 milijuna, ali mnogo važnije, dobio je odlične kritike i čak deset nominacija za Oscara – za najbolji film, režisera, izvorni scenarij, glavnog glumca, glavnu glumicu, za dvojicu sporednih glumaca (Burgess Meredith kao Mickey i Burt Young kao Paulie), montažu, izvornu pjesmu (Gonna Fly Now) i zvuk. Pri tom je Stallone bio tek treća osoba u povijesti nominirana iste godine i za glavnu ulogu i za scenarij – prije njega to je pošlo za rukom samo dvojici slikopisnih genija, Charlieju Chaplinu za Velikog diktatora i Orsonu Wellesu za Građanina Kanea. Naposljetku, Oscare su dobili sam film, režija i montaža.

Rocky je pokrenuo serijal odnosno franšizu nad kojom je potpunu autorsku i poslovnu kontrolu preuzeo Stallone, ali nijedan od filmova nastalih nakon izvornika, pa ni Rocky V iz 1990. na kojem su se Stallone i Avildsen ponovo udružili, nije mu se približio kvalitetom. Izvorni Rocky osvajao je atmosferom i emocijama, osobito dirljivom ljubavnom pričom dvoje naizglednih gubitnika, Rockyja i Adrian u maestralnim izvedbama Stallonea i Talije Shire (sestre Francisa Forda Coppole i do tad najpoznatije po ulozi jedine kćeri Vita Corleonea u Coppolinim remek-djelima Kum i Kum 2).

Bilo je prigovora da su Oscare za najbolji film i režiju te godine više zaslužili Taksist i Martin Scorsese, međutim Rocky je logičniji izbor za Akademijinu nagradu kao što je to svojedobno bila Fordova Kako je zelena bila moja dolina ispred Wellesova Građanina Kanea, pri čemu nema dvojbe da su i Avildsenov odnosno Stalloneov film, i onaj Fordov izvanrednih umjetničkih dometa, iako će takozvani ozbiljni ljubitelji umjetnosti prednost dati Wellesovom i Scorsesejevom. Kongresna knjižnica Sjedinjenih Američkih Država u vezi s tim nije imala dvojbe – 2006. Rocky je uvrstila u svoj Nacionalni filmski registar kao djelo od posebnog kulturnog, povijesnog ili estetskog značaja. 

Autor komentara: Damir Radić

boja, 120'