ULOGE:
Woody Harrelson,
Juliette Lewis,
Robert Downey Jr.,
Tommy Lee Jones,
Tom Sizemore

SCENARIJ:
David Veloz,
Richard Rutowski,
Oliver Stone

FOTOGRAFIJA:
Robert Richardson

GLAZBA:
Brent Lewis

MONTAŽA:
Brian Berdan,
Hank Corwin

Sadržaj:

Mladi Mickey Knox i njegova supruga Mallory zaustave se u restoranu pored ceste, smještenom negdje u pustinji Novog Meksika. Kad Mallory zapleše pored jukeboxa, dvojica lokalnih grubijana počet će ju provocirati seksualnim aluzijama. A kad njihove provokacije odu predaleko, ona će ih u tome najprije cinično ohrabrivati, da bi ubrzo počela mlatiti jednog od njih. Smjesta će joj se pridružiti Mickey, a posljedica svega bit će da će njih dvoje naposljetku vatrenim oružjem pobiti gotovo sve goste restorana, osim jednog kojem će prije odlaska ponosno navesti svoja imena.

Nakon što se vrate u svoje sklonište u pustinji, Mallory će se početi prisjećati svoje prošlosti i toga kako je upoznala Mickeyja. Nju je otac nekad seksualno zlostavljao, a neurotična majka, iako je bila svjesna svega što se događalo, uporno je nijekala činjenice o stanju u svojoj obitelji. Tada je u njezin život ušao Mickey, mesarski pomoćnik i psihotičan momak u kojeg se Mallory zaljubila na prvi pogled i u kojem je, kako joj se činilo, pronašla utjehu. Moguće da ju je kod Mickeyja privukla njegova psihopatologija, koja je ubrzala manifestiranje sličnog stanja i kod nje same, te su nedugo potom zajednički ubili njezine roditelje.

Zbog tog su čina postali bjegunci pred zakonom, te su krenuli na put diljem SAD-a. A na tom su putu usmrtili veliki broj ljudi, ne iz osvete ili bilo kojeg drugog motiva, nego iz puke želje za zabavom i neobuzdanim ispoljavanjem nasilja. Uskoro će postati i najvažnija tema u čitavoj zemlji, a njihovoj popularnosti pridonijeti će i mediji, osobito bezobzirni Wayne Gale, voditelj popularnog TV-showa American Maniacs, koji će ih pretvoriti u prave zvijezde.

Godine 1994. na venecijanskoj Mostri ovjenčana trima nagradama, uključujući Veliku nagradu žirija redatelju i Posebno priznanje glavnoj glumici, romantična krimi-drama redatelja Olivera Stonea, koji je godinu kasnije osvojio nominaciju za Zlatni globus u kategoriji najboljeg redatelja, izuzetno je provokativno i uznemirujuće, ali jednako toliko i intrigantno i uspjelo ostvarenje temeljeno na izvornom scenariju koji je napisao Quentin Tarantino.

Na temelju tog scenarija nastao je i predložak za godinu ranije realizirano žanrovski srodno djelo Prava romansa redatelja Tonyja Scotta, no valja napomenuti da je scenarij za taj film u konačnici znatno odstupao od Tarantinovih zamisli, što je zasluga višestrukih intervencija nekoliko autora, ne samo službenog suscenarista Rogera Avaryja. I u mlađim godinama kada je stvarao intrigantna, umjetnički relevantna, često hrabra i u pravilu zasluženo nagrađivana ostvarenja, i tijekom posljednjih dvadesetak godina u kojima smanjenim ritmom snima najčešće mediokritetska, mahom nevažna i politikantskim kalkuliranjem obilježena djela, američkog filmaša Olivera Stonea krasile su dvije osobine.

Jedna od njih je odabir aktualnih, provokativnih i nerijetko trendovskih tema ili biografskih priča kroz koje je Stone, redatelj uz čije se ime u pravilu dodaje pridjev kontroverzan, davao zanimljive vlastite prikaze i komentare povijesno relevantnih ljudi i događaja iz američke i svjetske prošlosti, osobito one 20. stoljeća. Druga, pak, osobina je dvojak odnosno ambivalentan odnos prema protagonistima njegovih djela, što se prilično lako moglo uočiti u praktički svakom važnijem Stoneovu filmu, od ratne triler-drame Salvador i s četiri Oscara ovjenčane ratne drame Vod smrti iz 1986. godine, do sredine 90-ih i biografske političke drame Nixon.

Nekadašnji student Njujorškog sveučilišta u klasi Martina Scorseseja, koji kao umjetničke uzore navodi prozu Josepha Conrada, glazbu Georgea Harrisona te knjigu i film Grk Zorba, u redateljskom je stolcu debitirao davne 1974. opskurnim hororom Seizure. Među filmofilima Stone je ugled stekao kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina među ostalim i kao suscenarist kultnog Ponoćnog ekspresa Alana Parkera, Miliusova remek-djela Conan barbar i glasovitog De Palmina Lica s ožiljkom, te kao scenarist i redatelj zanimljive no tek prosječne horor-drame Ruka.

Kao izraziti antimilitarist i protivnik ratne doktrine američke vanjske politike Stone se formirao ranih 70-ih u vrijeme vijetnamskog rata, koji će u spomenutom Vodu smrti i biografskoj (anti)ratnoj drami Rođen 4. srpnja prikazati u naglašeno pesimističnom i tragičnom svjetlu. U tim je filmovima američka vojska predstavljena kao gotovo zločinačka organizacija koju vode ljudi sumnjiva morala i laki na oružju, spremni bez imalo oklijevanja ubiti ne samo neprijateljske vojnike već i nenaoružane civile.

Gotovo sva Stoneova djela odlikuje manje ili više izražena politiziranost, koja se ponekad u žaru njegove nerijetko naivne 'pravedničke borbe' promeće u nekritičko i trivijalno politikanstvo, koje pak postaje i ozbiljna otegotna okolnost. Bez obzira bavi li se u igranim filmovima stvarnim osobama i povijesnim događajima, koje ponekad nadopisuje fikcijom ili interpretacijama teorija zavjere, ili pak snima čistu fikciju, u fokusu Stoneova zanimanja uvijek su teme urote, nasilja, rata i devijacija osobne, političke i društvene moći uz koje idu licemjerje i pohlepa.

Medij filma Stone koristi kao oružje političke borbe, kao sredstvo za iznošenje nekad ljevičarskih a već dugo konzervativnih i blago desnih stavova. Zbog svega navedenog logično je što su mediji u vrijeme premijere Rođenih ubojica redatelju prigovarali zbog 'kontroverznog' i 'šokantnog' izvedbenog pristupa priči koja je 'isprovocirala nove standarde cenzure', a svakako i zbog toga što je besprizorne protagoniste, psihopatske ubojice, prikazao kao buntovnike i romantične junake koji masovnim ubojstvima prkose sustavu i establishmentu, u svim njegovim segmentima, od izopačene obitelji koju simboliziraju Malloryni roditelji, preko policije koju predstavlja naglašeno prijetvorni detektiv Jack Scagnetti (tumači ga danas nažalost pokojni Tom Sizemore), i šire represivnog sustava koji je oličen u podjednako odbojnom upravitelju zatvora Dwightu McCluskyju (Tommy Lee Jones), do spomenutih medija oličenih u beskrupuloznom Wayneu Galeu.

Film je primjereno energično režiran i dinamičan, a nose ga izuzetno raspoloženi nastupi Woodyja Harrelsona i Juliette Lewis.

Autor teksta: Josip Grozdanić

boja, 119'