ULOGE:
Toshirô Mifune (Ichirô Aoye),
Shirley Yamaguchi (Miyako Saijo),
Yôko Katsuragi (Masako Hiruta),
Noriko Sengoku (Sumie),
Eitarô Ozawa (Hori),
Takashi Shimura (Otokichi Hiruta)

SCENARIJ:
Ryûzô Kikushima,
Akira Kurosawa

FOTOGRAFIJA:
Toshio Ubukata

GLAZBA:
Fumio Hayasaka

Sadržaj:

Tijekom ljetovanja u planinama, mladi japanski slikar Ichirô Aoye upozna glasovitu i privlačnu pjevačicu Miyako Saijo. Jednom prilikom shvativši da ona putuje na isto mjesto kao i on, Ichirô ponudi Miyako da ju poveze svojim motociklom, što ona i prihvati. No, ubrzo ih u vožnji primijeti novinar koji ih počne slijediti, te kad ih sustigne, i nakon što mu Miyako odbije dati intervju, on ih potajice fotografira te u časopisu u kojem radi predstavi kao ljubavni par. To će izbezumiti Ichirâ, koji zbog lažne novinske priče odluči tužiti časopis koji ju je objavio, kao i njegova prijetvornog izdavača Horija, te se u tom smislu konzultira s odvjetnikom Otokichijem Hirutom. Iz svega će se ubrzo izroditi skandal u kojem će se Hiruta ponijeti prilično nečasno. Naime, njemu treba novac za liječenje teško bolesne kćeri, pa on od izdavača časopisa odluči primiti mito da bi proces usmjerio u negativnom smjeru po Ichirâ i Miyako.

Realiziran iste godine kad i redateljev prijelomni film Rašomon, pomalo nezgrapan spoj sudske drame i psihološkog filma suscenarista i redatelja Akira Kurosawe ostvarenje je u kojem se očitovao autorov društveni angažman pod utjecajem poetike i empatičnog humora Franka Capre. Na Zapadu distribuiran tek 30 godina nakon domicilne premijere, film na donekle parodično intoniran način oslikava japanski pokušaj da se strana američka kultura prihvati kao svoja. U tu svrhu Kurosawa zgodno tipičnu (ne samo američku) božićnu glazbenu kulisu, konkretno pjesmu Tiha noć, ironično koristi kao ´soundtrack´ sudskog procesa, apostrofirajući posvajanje zapadne kulture u njegovoj domovini nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, a u tom smislu cinično ukazuje i na stanje u pravosuđu, u kojem naivni i nedužni protagonisti u također amerikaniziranom sudskom procesu imaju malo izgleda za uspjeh. U svemu tome Kurosawa povremeno zapada u pretjeranu sentimentalnost, no u cjelini je riječ o očekivano sjajno režiranom, dramaturški i narativno vješto koncipiranom te na raspoložene glumačke nastupe uvijek odličnog Toshirâ Mifunea i u ono vrijeme vrlo popularne japanske pjevačice i glumice Yoshiko ´Shirley´ Yamaguchi oslonjenom djelu.

c/b, 105'