ULOGE:
Topol (Sallah Shabati),
Geula Nuni (Habbubah Shabati),
Gila Almagor (Bathsheva Sosialit),
Albert Cohen,
Shraga Friedman (Neuman)

SCENARIJ:
Ephraim Kishon

FOTOGRAFIJA:
Floyd Crosby,
Nissim Leon

GLAZBA:
Yohanan Zaray

MONTAŽA:
Roberto Cinquini,
Jacques Ehrlich,
Danny Shick

Sadržaj:

Sallah Shabati bliskoistočni je Židov, seljak puno skloniji postići korist bez puno uloženog truda nego poštenim i napornim radom. Misleći da će lagodnije živjeti u novoosnovanoj Državi Izraelu, zajedno sa svojom obitelji – majkom, trudnom suprugom i njihovo sedmero djece, iseljava tamo, privučen državnim pozivom za naseljavanje novoizgrađenih stambenih naselja. No kad stignu u Izrael, vlasti ih privremeno smještaju u tranzitni logor s vrlo slabim uvjetima življenja: čitava familija boravi u jednosobnoj straćari. Uskoro shvaćaju da privremenost tog boravka i nije tako privremena – jedan od logorskih stanara, gospodin Goldstein, u logoru živi već šest godina. Sallah pokušava ubrzati preseljenje obitelji u novi stan, ali na svakom koraku suočava se s birokratskim preprekama, te shvaća da bi sve išlo brže uz davanje određene količine novca određenim ljudima. Problem je u tome što on taj novac nema niti postoji način da ga zaradi, jer vlada vrlo ograničeno pruža mogućnost zaposlenja imigrantima iz logora. Stoga Sallah pokušava pronaći neko rješenje s ljudima iz obližnjeg kibuca, ali njegov individualistički mentalitet teško pronalazi zajednički jezik s njihovim kolektivističkim stremljenjima…

Izraelska kinematografija razvijala se postupno i polako, a prvi veći zamah dobila je početkom 1960-ih, kad je domaća publika počela masovnije prihvaćati nacionalnu produkciju. Ključan naslov tog perioda svakako je bio Sallah Shabati, filmski debi Ephraima Kishona, popularnog novinskog i književnog satiričara koji će upravo tih godina početi stjecati svjetsku slavu. Kishonov redateljski debi kao svoj također debitantski projekt producirao je Menahem Golan, koji će sljedećih desetljeća, u tandemu s bratićem Yoramom Globusom, postati jedan od vodećih hollywoodskih odnosno svjetskih producenata. Golan je karijeru započeo kao režiser (jedan je od istaknutijih autora izraelske kinematografije šezdesetih i sedamdesetih), a bio je takozvani kreativni producent te je odmah prepoznao filmski potencijal Kishonovih tekstova. Njegova procjena pokazala se sjajnom - Sallah Shabati je s preko milijun kino gledatelja bio do tog trenutka nagledaniji i najisplativiji izraelski film na domaćem tlu, ali je također postao i prvi izraelski film sa snažnijim inozemnim odjekom te prvi nominiran za Oscara (u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja), a uz to je osvojio i Zlatni globus (za najbolji film na stranom jeziku). Također, film je afirmirao naslovnog glumca Hayma Topola (također nagrađen Zlatnim globusom, za najboljeg novog glumca) koji će narednih godina, kao Topol (samo s prezimenom, bez imena), ostvariti prestižnu međunarodnu karijeru s nastupima u hit naslovima poput Guslača na krovu, Flasha Gordona i Samo za tvoje oči. Dok je publika film bezrezervno prigrlila, kritika, i domaća i strana, bila je rezerviranija: neki izraelski kritičari zamjerali su mu ismijavačko prikazivanje kibuca (Kishon, inače mađarski Židov, demitologizaciju je kibucke solidarnosti, koja uključuje i kibucko socijalističko licemjerje, poduzeo na temelju vlastitih useljeničkih iskustava), dok mu je, primjerice, kritičar New York Timesa, uvažavajući živopisnost njegovih likova i ambijenata, predbacio rudimentarni humor.

c/b i boja, 110'