ULOGE:
Philippe Nahon (mesar),
Blandine Lenoir (njegova kći),
Frankie Pain (njegova ljubavnica),
Martine Audrain (njegova punica),
Roland Guéridon

SCENARIJ:
Gaspar Noé

FOTOGRAFIJA:
Dominique Colin

MONTAŽA:
Lucile Hadžihalilović,
Gaspar Noé

Sadržaj:

Neimenovani protagonist u djetinjstvu je bio od svećenika seksualno zlostavljano siroče, a u tinejdžerskoj dobi, bez mogućnosti da izabere drugo zanimanje, postaje mesar specijaliziran za konjsko meso iako mrzi tu profesiju. Nakon nekoliko godina teškog rada otvara vlastitu mesnicu i postaje otac djevojčice koju njezina majka, njegova djevojka, napušta. Odluči da se sam brine za kćer i postaje odveć zaštitnički raspoloženi otac koji razvija incestuozne osjećaje za vlastito dijete. Jednog dana, kad vidi krv na njezinoj suknji, pomisli da je silovana te probode čovjeka za kojeg je zaključio da je odgovoran za pretpostavljeni čin. No ispostavi se da je to bila krv od menstruacije i mesar završi na izdržavaju zatvorske kazne. Prisiljen je prodati mesnicu mesaru muslimanu, a traumatizirana kći mu završi u mentalnoj instituciji. U zatvoru prakticira seks sa zatvorenikom s kojim dijeli ćeliju, a po izdržanoj kazni zaklinje se da će sve zaboraviti. Zaposli se kao konobar u taverni te započne vezu s njezinom vlasnicom…

Osam godina nakon kratkog igranog filma Meso, Gaspar Noe napokon je uspio debitirati cjelovečernjim filmom Sam protiv svih koji je zapravo nastavak spomenutog kratkometražnog. Snimao ga je dvije i pol godine zbog problema s financiranjem, jer se radilo o vlastitoj autorovoj nezavisnoj produkciji u okviru filmske kuće koju je osnovao s tadašnjom djevojkom i poslije suprugom Lucile Hadzihalilovic, koja će također postati zapažena filmska autorica. Film je mogao biti konačno realiziran zatvaranjem financijske konstrukcije, što je omogućila istaknuta francuska modna dizajnerica agnes b. kreditom Noeovoj i Hadzihalilovicinoj tvrtki. Ideju za film Noe je dobio još kad tinejdžer, kad se njegova obitelj iz Argentine preselila u Francusku, rodnu zemlju njegove majke, kad mu je otac Argentinac, po slijetanju na pariški aerodrom, rekao da Francuzi jedu konjsko meso, što je u Argentini bilo nezamislivo. Budućem filmašu to je bilo toliko osobito da je zaključio da bi konjski mesar bio odličan filmski karakter, što je naposljetku i realizirao prvo u Mesu, a onda i u dugometražnom igranom debiju Sam protiv svih, gdje je isti protagonist kao u spomenutom prethodniku. Film je sniman uglavnom statičnom kamerom, ali s povremenim iznenadnim rapidnim kretnjama kamere praćenima glasnim zvučnim efektima. Otvara se nizom statičnih fotografija, a kroz veći dio radnje provlači se (anti)junakov unutarnji monolog u obliku voice-overa. Također, film je ispunjen takozvanim karticama s natpisima, među kojima je, smještena prije kulminacijske scene, i ona na kojoj piše „upozorenje“ s odbrojavanjem od 30 sekundi, kako bi gledatelji eventualno mogli izbjeći šokantnu završnicu. Sam protiv svih bio je odličan navještaj poetike stilskih senzacija i provokativne motivike koja će Gaspara Noea učiniti prepoznatljivim sineastom u svjetskim razmjerima i jednim od prvaka pravca nazvanog francuski novi ekstremizam. Film je premijerno prikazan u Cannesu, gdje je bio nominiran za Zlatnu kameru za najbolji debi. Na festivalu u Sarajevu dobio je nagradu međunarodne kritičarske asocijacije FIPRESCI, a u Sitgesu nagradu za najbolji scenarij ex eaquo.

boja, 93'