Samo je kraj svijeta
Juste la fin du monde, igrani, drama, Kanada, Francuska, 2016
REŽIJA: Xavier Dolan
ULOGE:
Nathalie Baye,
Lea Seydoux (Suzanne),
Vincent Cassel (Antoine),
Marion Cotillard (Catherine),
Gaspard Ulliel (Louis)
SCENARIJ:
Xavier Dolan,
Jean-Luc Lagarce (prema predstavi)
FOTOGRAFIJA:
André Turpin
GLAZBA:
Gabriel Yared
MONTAŽA:
Xavier Dolan
Sadržaj:
Uspješni i razmjerno mladi dramatičar Louis-Jean Knipper nakon dvanaest godina ponovo se susreće s obitelji. On je gej koji umire od AIDS-a i koji o tome želi obavijestiti obitelj, no lomi se kako i kome prvom priopćiti tragičnu vijest, te da li to uopće učiniti. To mu nimalo lakšim ne čine ni brbljava i nekad očito autoritativna majka (odlična Nathalie Baye), ni stariji i zreliji brat Antoine, ni njegova plaha supruga Catherine, koja ni jednu rečenicu ne može izgovoriti do kraja i koja neprekidno obara pogled, niti Louis-Jeanova mlađa sestra Suzanne, mlada žena nerealiziranih ambicija i nedovoljne hrabrosti, koja od neugode i naslućivanih loših vijesti bježi u cinizam i ironiju.
Obiteljska psihološka egzistencijalna drama godine 2016. u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija i Nagradom ekumenskog žirija, jedno je od slabijih ostvarenja u dosadašnjoj filmografiji Xaviera Dolana. On je filmaš koji se u svojim ostvarenjima u pravilu na vrlo promišljene, lirske i meditativne načine bavi osobnim i obiteljskim dramama protagonista ključno obilježenih njihovim identitetima, ponajviše seksualnim i rodnim, te kompleksnim psihičkim stanjima i poremećajima koji iz tih identiteta izviru, uz standardne karakterne osobine poput egoizma, posesivnosti i ljubomore. Dolanovi su filmovi u pravilu suptilne obiteljske i karakterne studije, filmovi dominantno stanja a ne zbivanja, a njihova kakvoća ponajviše ovisi upravo o načinima na koje su ta stanja i njima uvjetovane međurelacije elaborirane. U njegovom šestom dugometražnom filmu najslabija je upravo razrada stanja i međuodnosa likova, točnije odluka da cjelinu koncipira s osloncem na mnoštvu naznaka i sugestija o stanjima protagonista koji se suočava sa skorim krajem svog svijeta, kao i inicijalno vrlo zanimljivih članova njegove obitelji. Gledatelju je prepušteno da na temelju tih naznaka i sugestija pretpostavlja i donosi zaključke o karakternim i inim osobinama likova, o uvjetovanostima njihovih odnosa, o prošlosti likova i njihovom reflektiranju na sadašnjost, o razlozima zašto o nečemu govore ili ne žele govoriti, kao i o pozadinama pojedinačne agresivnosti, plahosti ili cinizma.
boja, 97'