SCENARIJ:
Frank Beauvais

FOTOGRAFIJA:
Frank Beauvais

Sadržaj:

Između travnja i listopada 2016. godine redatelj Frank Beauvais je u samoći svog doma u zabačenom alzaškom selu pogledao više od 400 filmova. Iz tog perioda izolacije i opsesivne sinefilije izrastao je njegov dugometražni dokumentarni prvijenac u formi intimnog eseja u kojem autor izlaže svoju svakodnevnicu: depresivne epizode, ljubavna razočarenja, suočavanje s gubitkom oca s kojim se nikada nije uspio povezati, zabrinutost nad političkim događanjima u svijetu, mržnju prema provincijskom mentalitetu i čežnju za povratkom u Pariz. Autorovu gorku ispovijest u voice overu pritom prate mikro isječci iz stotine filmova koje je pogledao, a čija frenetična izmjena efektno ilustrira tjeskobu i maniju čovjeka koji se sa 45 godina našao bez partnera, bez posla i bez budućnosti. 

Ispod taloga britkog sarkazma, autoironije i intelektualizma prepoznaje se univerzalni vrisak suvremenog čovjeka preplavljenog osjećajem bespomoćnosti, financijske nesigurnosti i političke impotencije. Što uopće znači biti sretan i uspješan čovjek u suvremenom kapitalističkom društvu? Kako se nositi s vječno nesigurnom egzistencijom? Ima li politički aktivizam smisla? – samo su neka od pitanja koja autor postavlja. Povezujući osobnu i političku krizu u Francuskoj koja je u tom periodu zbog brojnih terorističkih napada uvela izvanredno stanje, Beauvaisov film-esej pokazuje se kao vrijedan dokument o jednom životu i državi u kriznom stanju.

Film ima i engleske i hrvatske titlove.

boja i c/b, DCP, 75’