ULOGE:
Ljubiša Samardžić

SCENARIJ:
Puriša Đorđević

FOTOGRAFIJA:
Mihajlo Popović

MONTAŽA:
Mirjana Mitić

Sadržaj:

Tijekom 1941. godine, u gradovima Čačku i Užicama, mladić i djevojka sanjaju o boljoj budućnosti. Njihove planove dokida izbijanje rata i njemačka okupacija. Svejedno, mladi par nastavlja sanjati, znajući da im snove nitko ne može oduzeti…
 

Srpski crni talas, kao najistaknutiji dio jugoslavenskog filma u drugoj polovici 1960-ih, vjerojatno najznačajnijem razdoblju kinematografije socijalističke Jugoslavije, imao je četiri ključna autora. Bili su to na jednoj strani izraziti (modernistički) naturalisti Aleksandar Petrović i Živojin Pavlović, a na drugoj zaigrani (naturalistički) modernisti Dušan Makavejev i Puriša Đorđević. Ono što je uvjerljivo najstarijeg među njima, Đorđevića, jasno razlikovalo od ostalih bila je intenzivna sklonost poetizaciji. Njegov lirski senzibilitet obilježio je ključne filmove njegova bogatog opusa, neformalnu tetralogiju Devojka (1965.), San (1966.), Jutro (1967.) i Podne (1968.), koje povezuje i Ljubiša Samardžić kao nositelj glavne muške uloge u sva četiri filma. Radnja prva tri zbiva se za Drugog svjetskog rata, a četvrtog u vrijeme rezolucije Informbiroa.

Jutro je najpoznatiji i najbolji izdanak tog ciklusa, prikazan u glavnom programu festivala u Veneciji gdje je Samardžić dobio nagradu za najboljeg glumca (sjajne partnerice bile su mu Milena Dravić i tada 14-godišnja Neda Arnerić), ali i San je bio itekako zapažen. Prikazan je u glavnom programu festivala u Berlinu, a na festivalu u Puli dobio je Brončanu arenu za treći najbolji film (iza Ponedjeljka ili utorka Vatroslava Mimice i Štićenika Vladana Slijepčevića), te Srebrnu arenu za drugu najbolju režiju (iza Mimice, a ravnopravno sa Slijepčevićem). Film, kao što naslov sugerira, ima onirički prosede i bavi se entuzijazmom (vitalističke) mladosti suočene sa smrću.

Partnerica Ljubiše Samardžića je Olivera Vučo, poznatija pod kasnijim imenom Olivera Katarina, velika zvijezda narodne muzike koja je, zanimljivo, iste godine imala (malu) ulogu (protagonistove ljubavnice) i u spomenutom filmu Vatroslava Mimice Ponedjeljak ili utorak, a najpoznatiji je filmski nastup ostvarila godinu kasnije u klasičnom ostvarenju Aleksandra Petrovića Skupljači perja.

Autor komentara: Damir Radić

c/b, 93'