Sav taj jazz
All That Jazz, mjuzikl, SAD, 1979 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Bob Fosse

ULOGE:
Roy Scheider,
Jessica Lange,
Ann Reinking,
Leland Palmer,
Cliff Gorman,
Ben Vereen
SCENARIJ:
Robert Alan Aurthur,
Bob Fosse
FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Rotunno
GLAZBA:
Ralph Burns
MONTAŽA:
Alan Heim
Sadržaj:
Svojevrsna biografija Bobba Fossea, koreografa, plesača i redatelja. Roy Scheider tumači ulogu Joea Gideona, koreografa koji uz pomoć tableta i alkohola pokušava uskladiti obaveze u kazalištu i pripreme za režiju filma s privatnim obavezama koje uključuju brojne djevojke, bivšu suprugu i talentiranu kćer. Uskoro se nađe preopterećen i na rubu snaga te počinje preispitivati vlastiti život.
Kazališni redatelj, koreograf, filmaš – kurviš; bio to Joe Gideon ili Bob Fosse, njegov maestralni glazbeni show/film gusti je i slojeviti tekst u kojem se fikcija utapa u stvarnosti stvarnosti, a grozničavo traganje za rješenjem egzistencijalne krize u nemogućnosti (i nevoljkosti) samospoznaje. Njegovim životom vrti se niz žena u raznim ulogama, od bivših i sadašnjih žena, kćeri i majke, do burlesknih i inih plesačica, ljubavnica, dok on paralelno radi na koreografiji i režiji jednog brodvejskog komada i montaži filma o stand-up komičaru. Vječito s cigaretom u ustima, promilima alkohola i dekstroamfetaminom u krvotoku, Joe se usput nosi sa sve gorim zdravljem, dok mu misli često lutaju na razgovor s anđeoskom Jessicom Lange. Nastali košmar pretače se i na samu vrhunsku formu: fotografiju (Giuseppe Rotunno bio je poznat i po svojim suradnjama s Fellinijem i Viscontijem), montažu (nezamjenjivi Alan Haim, surađivao s Sidneyjem Lumetom, Milošom Formanom, Nickom Cassavetesom i, dakako, Fosseom), glazbu (Ralph Burns, Fosseov dugogodišnji suradnik, također radio na Cabaretu) te scenografiju (među nagrađenima izdvaja se Tony Walton koji je radio i na Marry Poppins, Ubojstvo u Orient Expressu The Wiz). U potonjim trima kategorijama Sav taj jazz briljirao na tadašnjim Oscarima, a prestižnim kipićem nagrađen je i vrsni Albert Wolsky za kostimografiju (radio i na kultnom Briljanteenu Randala Kleisera te Sofijinom izboru Alana J. Pakule).
Fosse možda nema pozamašnu karijeru filmskog redatelja u kvantitativnom smislu, ali je svojim dugometražnim ostvarenjima privukao dosta veliku pozornost na svjetskoj festivalskoj, kao i općenito filmskoj sceni: legendarni Kabare osvojio je osam Oscara, među kojima i onog za najbolju režiju, a Sav taj jazz 1980. godine osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu (zajedno s povijesnim filmom Kagemusha velikog Akire Kurosawe). Svoje oduševljenje Fosseom, a i konkretno ovim filmom, nisu krili David Fincher i Martin Scorsese, a Kubrick je svojedobno izjavio da je najbolji film koji je vidio – posebno je zanimljivo da njega Joe u svom burnoutu zapravo i spominje („Misliš li da Stanley Kubrick ikada bude depresivan?“). U to društvo Fosse se također uklapa svojim perfekcionizmom, što u svojstvu redatelja, što koreografa; fokusirao se na najmanje pokrete, uz naglašeni jezik (senzualnog) tijela, pritom ne zanemarujući formalne karakteristike vizualnog jezika (kao što Joe kaže nakon vrlo seksualne plesne točke, „We take you everywhere, but get you nowhere.“). Istovremeno je duboko usađen strah od konačnog teksta i njegovog neuspjeha (njegove konvencionalnosti), što se manifestira u činjenici da dobivamo uvid isključivo u probe, proces nastanka, ali ne i konačnu verziju njegovog – riječima bivše supruge – „najboljeg djela ikada“. Štoviše, kada mu se zdravlje počne pogoršavati, Sav taj jazz počinju preuzimati osobni snovi i halucinacije, fobije i maštarije, balansirajući na granici svijesti, a pozornica sve ambicioznija, kulminirajući stiliziranom, gotovo disco-scenom u stilu televizijskog eventa, uz obradu pjesme dua Everly Brothers, „Bye Bye Love“. Obrađene teme u načelu su teške i ozbiljne, ali dubinski cinizam ostaje varljivo lagodan, skriven u vesele, energične numere. Dok producenti prave računice kako izvući profit iz njegove onemoćalosti, njegov nemirni um čini jedino što zna: pršti od audiovizualne i tjelesne kreativnosti.
Autor komentara: Miro Frakić
Ulaznice za projekciju 16. 07. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.
boja, 123'