ULOGE:
August Diehl (Franz Jägerstätter),
Valerie Pachner (Fani Jägerstätter),
Maria Simon (Resie Schwaninger),
Karin Neuhäuser (Rosalia Jägerstätter),
Tobias Moretti (Fr. Fürthauer),
Ulrich Matthes (Lorenz Schwaninger)

SCENARIJ:
Terrence Malick

FOTOGRAFIJA:
Jörg Widmer

GLAZBA:
James Newton Howard

MONTAŽA:
Rehman Nizar Ali,
Joe Gleason,
Sebastian Jones

Sadržaj:

U malom planinskom mjestu St. Radegund u gornjoj Austriji 1938. godine, seljak Franz Jägerstätter živi mirnim i jednostavnim životom, sa suprugom Fani s kojom ima tri kćeri. Franz je tih i miran čovjek, brižan suprug i blag otac te iskreni i duboko religiozni katolik koji pomaže u lokalnoj župi. No i nad njegovo se mjesto nadvija sjena nacističke ideologije i nadolazećeg rata, što i Franz sve više osjeća, sve dok i sam poput ostalih mještana ne bude pozvan na polaganje zakletve Hitleru i na prihvaćanje nacizma, za koji bi se i on morao boriti. No vjera u Boga Franzu ne dopušta da bude nasilan, da ide u rat i ubija, te se on, čvrsto se držeći svoje vjere i načela, odluči pasivno suprotstaviti novom režimu. Kad stigne dan glasovanja o Anschlussu, Franz će tako biti jedini mještanin koji će glasovati protiv, a dok ostali seljaci budu slavili Hitlera i novo njemačko jedinstvo, on će ostati postojan i svoj, tvrdoglavo se pridržavajući svojih mišljenja i stavova. A kad uskoro izbije rat, i on će dobiti poziv za mobilizaciju, na koji će se nevoljko odazvati te biti smješten u garnizonu u obližnjem Ennsu. No Franz će već na prvom postrojavanju odbiti položiti zakletvu na vjernost Hitleru, zbog čega će kao dezerter dospjeti u vojni pritvor, odlučan da ostane dosljedan do kraja i bez obzira na posljedice.

Godine 2019. na festivalu u Cannesu ovjenčana nagradom François Chalais, biografska ratna drama scenarista i redatelja Terrencea Malicka (Pustara, Nebeski dani, Tanka crvena linija, Drvo života) temeljena je na dugo prešućivanoj istinitoj priči o tragičnoj sudbini skromnog seljaka iz austrijske provincije koji je vođen snagom vjere i kršćanskim načelima nepokolebljivo prkosio nacističkom režimu. I nakon završetka Drugog svjetskog rata Franzovi su sumještani odbili njegovo ime upisati na spomeniku poginulima, njegovoj je supruzi tek tijekom 50-ih priznato pravo na mirovinu, da bi povjesničari tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća počeli otkrivati i zaokruživati priču o junaštvu i dosljednosti ´običnog malog´ čovjeka koji je na temelju kršćanstva demonstrirao snažni i beskompromisni antifašizam. Nakon toga prigrlila ga je i austrijska katolička crkva, no smrtna presuda poništena mu je tek 1997. godine, da bi desetljeće kasnije Franz Jägerstätter bio proglašen blaženikom. Priču o njemu i njegovoj sudbini metafizici sklon Malick, čiji su filmovi zapravo celuloidni mitovi koncipirani kao varijacije biblijskih motiva o rajskom vrtu, iskonskom grijehu i izgonu iz raja, a koji nerijetko zna odlutati u larpurlartizam, koncipirao je kao dojmljivu storiju o kušnji i žrtvovanju. U svakom segmentu pedantno i dojmljivo rekonstruirajući razdoblje zbivanja radnje, Malick je kreirao vizualno izuzetno raskošan i bez obzira na politički kontekst nepolitičan dramski triptih koji se unatoč dugom trajanju lako gleda, koji imponira maestralnom fotografijom Jörga Vidmera (Buena Vista Social Club i Pina Wima Wendersa), u kojem se pretenciozni pasaži uglavnom skladno izmjenjuju s poetičnim i nadahnutim dijelovima, te koje nose sjajne glumačke interpretacije ´kreme´ njemačkog i europskog glumišta. U glavnoj ulozi nastupa August Diehl (Krivotvoritelji, Anonimna – jedna žena u Berlinu, Nemilosrdni gadovi), a uz Valerie Pachtner (Stefan Zweig: Zbogom Europi), Karla Markovicsa (Krivotvoritelji, Hotel Grand Budapest) i Franza Rogowskog (Victoria, Transit), tu je i pokojni Bruno Ganz (Američki prijatelj, Nebo nad Berlinom, Hitler: Konačni pad) u svojoj posljednjoj igranofilmskoj roli.

boja, 174'