ULOGE:
Jack Lemmon (Nestor Patou / Lord X),
Shirley MacLaine (Irma La Douce),
Lou Jacobi,
Bruce Yarnell (Hippolyte),
Herschel Bernardi (inspektor Lefevre),
Hope Holiday (Lolita)

SCENARIJ:
Billy Wilder,
I.A.L. Diamond (prema drami Alexandrea Brefforta)

FOTOGRAFIJA:
Joseph LaShelle

GLAZBA:
André Previn

MONTAŽA:
Daniel Mandell

Sadržaj:

U pet sati ujutro Pariz još uvijek spava, a oni koji su budni su djelatnici na velikoj tržnici, prostitutke u ulici Casanova te gosti kafića u toj ulici. Jedan od kafića je i onaj vlasnika Moustachea, u koji redovito zalazi policajac pozornik koji za novčanu naknadu, koju prima od svodnika, zanemaruje činjenicu da prostitutke nisu ispravno registrirane. Najljepša među prostitutkama je „Slatka” Irma, djevojka na koju će tijekom svog prvog jutra na poslu naletjeti novi policajac pozornik Nestor Patou. Nestor je dobrodušan i pomalo naivan momak kojemu će trebati neko vrijeme dok shvati da su djevojke koje muškarce s ulice odvode u mali hotel Casanova zapravo prostitutke. On je i odveć pošten, te ne može shvatiti da i svodnici i prostitutke i policajci međusobno surađuju, zbog čega ubrzo u hotelu provede raciju. Kad se pokaže da je među klijentima prostitutki i njegov šef, inspektor Lefevre, Nestor će biti izbačen s posla. A nakon što se nedugo potom sukobi s Irminim „zaštitnikom” Hyppoliteom, te nakon što dotičnog premlati, Nestor će postati novi Irmin „zaštitnik”. Snažno zaljubljen u Irmu i ljubomoran na ostale njene klijente, Nestor će uz pomoć Moustachea izmisliti svoj novi identitet, onaj jedinog Irmina klijenta Lorda X.

Godine 1964. od nominacija za Oscara u kategorijama najbolje glavne ženske uloge, fotografije i glazbe ovjenčana onim za glazbu Andréa Previna (Loš dan u Black Rocku, Gigi, Dugo putovanje u noć), romantična komedija suscenarista i redatelja Billyja Wildera, za sjajnu ulogu u kojoj je Shirley MacLaine osvojila Zlatni globus, temeljena je na popularnom istoimenom brodvejskom mjuziklu Alexandrea Brefforta premijerno postavljenom 1956. godine. Breffortov predložak Wilder je adaptirao sa svojim stalnim suradnikom I.A.L. Diamondom (Majmunska posla Howarda Hawksa, Naslovna stranica), a riječ je o sentimentalnoj komediji bez pjevanja i plesa za potrebe snimanja koje je scenograf i nepotpisani suproducent Alexandre Trauner (Čovjek koji je želio biti kralj, Bessonovo Podzemlje) izgradio studijsku repliku pariške četvrti „crvenih svjetiljki”. Posrijedi je svojevrsna bajka za odrasle sa sjajnim glumačkim interpretacijama Jacka Lemmona i Shirley MacLaine, koji su izuzetno uspješno obnovili „kemiju” iz tri godine ranije snimljenog Wilderova „Apartmana”. U svom komercijalno najuspješnijem filmu iz 60-ih Wilder osebujno spaja blagu ironiju i melankoliju, kloneći se cinizma i mizantropije.

boja, 147'