SCENARIJ:
Ulrich Seidl

FOTOGRAFIJA:
Peter Zeitlinger

MONTAŽA:
Walter Andreas Christen

Sadržaj:

Suvremena umjetnost nerijetko uznemiruje one koji je prate i gledaju, laike podjednako kao i stručnjake, i često se samo dodatnim pojašnjenjima može učiniti razumljivom. Za razliku od likovnih kritičara te educiranih i upućenih ljubitelja likovne umjetnosti, tzv. „obični” posjetitelji izložbi, galerija i muzeja u tumačenju određenih djela vode se isključivo laičkim razmišljanjima. Oni o slikama, objektima, instalacijama ili performansima govore iz osobnih perspektiva i vodeći se vlastitim osjećajima. Kroz njihove osobne interpretacije koje iznose pred filmskom kamerom, u kombinaciji s raznorodnim svjetonazorima gledatelja otvaraju se drugačiji pogledi na umjetnost, a tim dijelom i na svijet koji ih okružuje. Njihovi kritički pogledi na umjetnička djela tako se mogu sagledati iz nekoliko perspektiva, iz perspektive njihovih doživljaja samog umjetničkog djela, makar i u fragmentima, iz perspektive promišljanja o vlastitim intimnim i privatnim svjetovima, te naposljetku iz perspektive razmišljanja o vremenu u kojem žive.

Realiziran 1996. godine u televizijskoj produkciji, srednjometražni dokumentarac scenarista i redatelja Ulricha Seidla ostvarenje je u kojem on postavlja pitanje što moderna umjetnost znači prosječnim posjetiteljima muzeja. On pred kamere poziva stručnjake i obične ljude, s jedne strane obrazovane i upućene povjesničare umjetnosti i likovne kritičare, a s druge laike koji sudove donose na temelju vlastite opće kulture i osobnih stavova, te s njima razgovara o suvremenoj umjetnosti, poglavito o apstraktnim djelima modernog slikarstva. Pritom ih vješto navodi na otkrivanje svojih vizija, snova i strahova, a naposljetku i razmišljanja o seksualnosti i smrti, što oni elaboriraju na vrlo zanimljive i intrigantne načine. Tijekom istraživanja i obavljanja priprema za realizaciju ovog doksa, Seidl je upoznao i pred kamere doveo i neke osobe koje će iskoristiti i u svojim kasnijim filmovima. Tu su tako Erich Finsches, koji će kasnije kao glumac nastupiti u autorovim doku-dramama Pasji dani i Uvoz, izvoz, i René Rupnik, koji će se pojaviti u TV-dokumentarcu Prisni prijatelj te kao glumac pod vlastitim imenom u filmu Raj: Vjera. Također, Seidl je u ovom filmu ostvario prvu (nepotpisanu) suradnju s Veronikom Franz, scenaristicom i redateljicom koja će kasnije postati njegova gotovo stalna suscenaristica i umjetnička suradnica. Sam autor je rekao da je ovim djelom želio istražiti važnost umjetnosti u čovjekovu svakodnevnom životu. Zanimalo ga je kakve reakcije slike kao umjetnička djela izazivaju kod različitih ljudi, na kakva ih razmišljanja one mogu nagnati. Pritom su ga posebno intrigirali načini na koje oni pod utjecajem slika razmišljaju o sebi i govore o svojim životnim okolnostima, te o osjećajima pa i opsesijama koje slike u njima bude.

boja, 47'