ULOGE:
Adriano Tardiolo (Lazzaro),
Nicoletta Braschi (Markiza Alfonsina De Luna),
Alba Rohrwacher (Antonia kao odrasla),
Agnese Graziani (Antonia kao mlada),
Luca Chikovani (Tancredi kao mlad),
Tommaso Ragno (Tommaso kao odrastao),
Sergi López (Ultimo)

SCENARIJ:
Alice Rohrwacher

FOTOGRAFIJA:
Hélène Louvart

MONTAŽA:
Nelly Quettier

Sadržaj:

Izolirano planinsko selo Inviolata u talijanskoj provinciji, u razdoblju nakon velike poplave. Mještani žive u gladi i neimaštini, a jedini posao koji mogu pronaći je onaj nadničarski na imanju nemilosrdne markize Alfonsine De Lune. Oni za nju proizvode duhan i ostale poljoprivredne kulture, no svu zaradu oduzima im markizin namjesnik, te seljani životare praktički u robovskom odnosu. Među radnicima na imanju je i dobrodušni Lazzaro, mladić bez obitelji koji je tolika dobričina da ga sumještani nerijetko drže budalastim te iskorištavaju i ismijavaju njegovu dobrotu. Potpuna suprotnost Lazzaru je tinejdžer Tancredi, razmaženi markizin sin bujne mašte koji majku praktički nimalo ne voli. Želeći se našaliti na njezin račun, Tancredi se počne zbližavati s Lazzarom te ga uspije nagovoriti na sudjelovanje u neobičnoj psini na markizin račun. Njih će dvojica zajedno izvesti lažnu Tancredijevu otmicu, ni ne sluteći da će zbivanja poći neželjenim tijekom. Njihov čudni savez za Lazzara će biti pravo otkriće, a on će spletom okolnosti krenuti na putovanje kroz vrijeme tijekom kojeg će dospjeti u veliki grad, u kojem će se doimati poput djelića prošlosti izgubljenog u suvremenom svijetu.

Godine 2018. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu, na kojem je nagrađena za najbolji scenarij, iste godine ovjenčana Europskom filmskom nagradom u posebnoj kategoriji, uz obrazloženje da nudi ´nekonvencionalni moderni pogled na talijanski neorealizam´, sljedeće godine nominirana za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u čak devet kategorija, uključujući i najvažnije za najbolji film, redatelja, izvorni scenarij i sporednu glumicu (Nicoletta Braschi iz Jarmuscheva Pod udarom zakona i humorne ratne drame Život je lijep njezina supruga Roberta Benignija), te također 2019. nominirana za talijansku inačicu Zlatnog globusa u kategorijama najboljeg redatelja i scenarija, izvrsna fantastična drama scenaristice i redateljice Alice Rohrwacher realizirana je pod izrazitim utjecajem velikog Federica Fellinija i talijanskog neorealizma, koji je opravdano istaknut u obrazloženju posebne Europske filmske nagrade. Lako je uočiti i snažan utjecaj naturalizma braće Taviani, pa se može reći da se film smjestio negdje između njihova izvedbenog prosedea iz ranije faze stvaralaštva i Fellinijeva magijskog realizma, odnosno nadrealizma. Cjelina obiluje efektnim parabolama i jasnom simbolikom, no istodobno je posrijedi naglašeno poetično, filozofično i alegorijsko ostvarenje koje sigurnom i sugestivnom režijom plijeni podjednako kao i dojmljivom vizualnošću i efektnim nostalgičnim ugođajem. Valja izdvojiti i brojne reference na niz poznatih naslova iz bogate talijanske filmske povijesti, ne samo Fellinijevih nego i Ermanna Olmija, konkretno na remek-djelo Stablo za klompe, i Vittorija Da Sice, osobito na maestralno Čudo u Milanu. Od neorealizma autorica ne baštini samo socijalni podtekst nego i suradnju s neprofesionalnim glumcima, među kojima se ističu Adriano Tardiolo u glavnoj i Luca Chikovani u najvažnijoj sporednoj ulozi. U ovom filmu Alice Rohrwacher je ostvarila drugu suradnju sa svojom sestrom Albom, koja je glumila i u njezinom prethodnom dugometražnom ostvarenju Čuda.

boja, 128'