ULOGE:
Isa Miranda (Gabriella Murge - Gaby Doriot),
Memo Benassi (Leonardo Nanni),
Tatyana Pavlova (Alma Nanni),
Friedrich Benfer (Roberto Nanni),
Franco Coop (impresario Veraldi),
Lamberto Picasso (gdin Murge,
otac Gaby i Anne),
Nelly Corradi (Anna Murge)

SCENARIJ:
Curt Alexander,
Salvatore Gotta,
Max Ophüls,
Hans Wilhelm

FOTOGRAFIJA:
Ubaldo Arata

GLAZBA:
Daniele Amfitheatrof

MONTAŽA:
Ferdinando Maria Poggioli

Sadržaj:

Nakon što prerezavši si venu pokuša počiniti samoubojstvo, glasovita filmska glumica Gabriella Murge, znana pod umjetničkim imenom Gaby Doriot, dospije u bolnicu. Kao velika zvijezda i pustolovka, Gabriella je s lakoćom zavodila muškarce, a neke od njih je i odvela u propast. Kad u bolnici počne primati plin za anesteziju, to će u Gaby probuditi sjećanja na njezin život. Njezine su nevolje počele već tijekom školovanja, kad je izbačena iz škole nakon što se u nju zaljubio njezin profesor glazbenog odgoja. Kad je uskoro pozvana na zabavu u dom bogatog poslovnog čovjeka Leonarda Nannija, u Gabriellu se tijekom plesa zaljubio njegov naočiti sin Roberto. Iako je mladićeva bolesna majka Alma, zabrinuta zbog djevojčine reputacije, pokušala prekinuti njihov odnos, u Gaby se, dok je ona tijekom Robertova puta u Rim skrbila o Almi, zaljubio i Leonardo. A kad ju je on jedne večeri pozvao na povjerljiv razgovor u vrt, Gaby nije bila uz uznemirenu Almu koja je u napadu očaja pala niz stepenice i poginula. Iako je nakon njezine smrti s Leonardom otputovala na putovanje Europom, po povratku je mučena traumatičnim sjećanjima počela gubiti razum. Ubrzo je odlučila napustiti Leonarda, koji je nedugo potom uhićen i zbog pronevjere osuđen na četiri godine zatvora, da bi počela stjecati slavu kao filmska glumica.

Godine 1934. na drugom izdanju festivala u Veneciji nagrađena za najbolju tehničku izvedbu, melodrama redatelja Maxa Ophülsa (Trenutak lakomislenosti, Vrtuljak, Lola Montès) izuzetno je uspjela adaptacija istoimenog romana plodnog i kontroverznog talijanskog književnika Salvatorea Gotte, koji je potpisan i kao scenarist filma. Jedini Ophülsov projekt realiziran u talijanskoj produkciji, nakon njegova bijega iz Francuske pred nacistima, smatra se jednim od najvažnijih ostvarenja talijanske kinematografije u razdoblju između dva svjetska rata. Osim što je doživio veliki komercijalni i kritičarski uspjeh, film je sjajnu karakternu glumicu Isu Mirandu (Vrtuljak, Ljetno doba Davida Leana, Noćni portir) prometnuo u veliku zvijezdu. U svom trećem filmu, ujedno i prvom u kojem je tumačila glavnu ulogu, Miranda vrlo sugestivno, s izraženim osjećajem za nijanse i detalje, utjelovljuje kompleksan naslovni lik ´kobne´ žene čiji uspon i pad pratimo, pitajući se u kolikoj je mjeri ona žrtva, a koliko je sama zaslužna za ono što joj se događa. U mjestimice odveć prekonstruiranoj i nategnutoj melodrami, na čijem su scenariju uz Ophülsa surađivali Hans Wilhelm (također Ophülsovi filmovi Ljubakanje i Bez sutrašnjice) i Curt Alexander (Toto Jacquesa Tourneura), redatelj je kreirao pronicljivu i sofisticiranu studiju o položaju žene u patrijarhalnom društvu, o njezinoj zarobljenosti unutar različitih formi patrijarhalnih odnosa koji definiraju i njezin unutarnji, intimni i emocionalni, i izvanjski, nametnuti i uvjetovani život. Tim motivima će se na ipak superiorniji način pozabaviti dva desetljeća kasnije u biografskoj romantičnoj drami Lola Montès.

c/b, 89'