ULOGE:
Bruno S. (Kaspar Hauser),
Walter Ladengast (profesor Daumer),
Brigitte Mira (Kathe,
sluškinja),
Willy Semmelrogge (ravnatelj cirkusa),
Michael Kroecher (Lord Stanhope),
Hans Musäus

SCENARIJ:
Werner Herzog

FOTOGRAFIJA:
Jörg Schmidt-Reitwein

MONTAŽA:
Beate Mainka-Jellinghaus

Sadržaj:

Godine 1828. na ulicama Nürnberga pojavio se zagonetni mladić koji je posjedovao pismo u kojem se tvrdilo da se zove Kaspar Hauser i da je čitav dotadašnji život proveo zatvoren u kući. Točnije, u maloj podrumskoj prostoriji iz koje ga je izveo tajanstveni čovjek koji ga je ostavio na gradskom trgu. Mladić je mještane uplašio neobičnim ponašanjem, jer nije znao ni govoriti ni hodati, a budući da nije odrastao među ljudima, nije imao nikakve predodžbe o ljudskom društvu. Nakon što skrb o Kasparu uskoro preuzme dobrodušni profesor Georg Friedrich Daumer, on ga odluči naučiti govoriti, čitati i pisati. No budući da ne postoje nikakvi tragovi koji bi upućivali na Kasparovo podrijetlo, on ubrzo privuče pozornost predstavnika vlasti. A kad ga profesor Daumer napokon nauči govoriti, pokazat će se da je Kaspar natprosječno inteligentna osoba koja možda posjeduje i moć proricanja.

Godine 1975. na festivalu u Cannesu ovjenčana Velikom nagradom žirija, Nagradom Ekumenskog žirija i nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, te iste godine ovjenčana dvjema Njemačkim filmskim nagradama, na istinitim događajima temeljena biografska povijesna drama redatelja Wernera Herzoga (Aguirre, gnjev božji, Fitzcarraldo, Sine moj, sine moj, što si učinio?), koji je scenarij napisao prema vlastitoj knjizi, drži se ne samo jednim od njegovih najuspjelijih djela, nego i jednim od najboljih ostvarenja pokreta Novi njemački film. Tijekom realizacije filma Herzog se nastojao što temeljitije držati povijesnih činjenica o Kasparu Hauseru, tzv. ´divljem djetetu´ odnosno osobi koja je od najranijeg djetinjstva tj. u potpunosti provela u izolaciji, te se oslanjao na konkretne činjenice iz dvaju Hauserovih pisama kao i povijesnih izvora. Do danas su nastale brojne teorije i legende o slučaju Kaspara Hausera, među ostalim i o njegovoj povezanosti s kraljevskom lozom i vladarskim kućama Baden i Stanhope, te o njegovu zatočeništvu u dvorcu Pilsach nedaleko Nürnberga. Priča o Kasparu Hauseru nadahnula je brojne umjetnike, od dramatičara Paula Verlainea i Petera Handkea do pisaca Hermana Melvillea, koji ga spominje u romanu Billy Budd, i Paula Austera, kod kojeg ga nalazimo u romanu Stakleni grad iz glasovite Njujorške trilogije, a antropozofi su njegov slučaj obradili u nizu knjiga. Herzogov poetičan te vizualno i zvučno impresivan film labave dramaturške i narativne strukture uronjen je u izvorni romantizam vremena u kojem se priča odigrava. Uz izuzetno sugestivnu ugođajnost odlikuje ga iznimno intrigantno profiliranje protagonista, u čijem liku autor zdrav razum kontrastira religijskim i znanstvenim dogmama, a na značenjskoj razini riječ je o snažnoj kritici zapadne civilizacije u kojoj je iskonski nevin protagonist zbog svoje apartnosti i osobitosti predodređen za tragičan kraj. Protagonista tumači Bruno Schleinstein (Stroszek), glumac nevelikog opusa kojeg je Herzog izabrao na temelju njegova pojavljivanja u dokumentarcu o uličnim glazbenicima, te činjenica da je u djetinjstvu bio zlostavljan i da je boravio u psihijatrijskim bolnicama.

boja, 110'