ULOGE:
Nicolas Cage (Rob),
Alex Wolff (Amir),
Cassandra Violet (Lori),
Julia Bray (Bree),
Elijah Ungvary (Scratch)

SCENARIJ:
Michael Sarnoski

FOTOGRAFIJA:
Patrick Scola

GLAZBA:
Alexis Grapsas,
Philip Klein

MONTAŽA:
Brett W. Bachman

Sadržaj:

Sredovječni Robin zvani Rob zapušteni je i neuredni lovac na tartufe koji već godinama živi u gotovo potpunoj samoći u divljini Oregona, a jedino društvo mu pravi njegova voljena svinja, izuzetno vješta u pronalaženju skupocjenih gljiva. Robin je 15 godina proveo radeći u restoranima, a otkad se povukao jedinu vezu s izvanjskim svijetom održava preko mladog poslovnog čovjeka i trgovca tartufima Amira koji mu, u zamjenu za vrijedne tartufe, osigurava zalihe hrane i potrepština. Robin je mentalno nestabilna osoba koja se bori s vlastitim demonima, a upravo mu svinja i odnos s njom predstavljaju nužno potreban izvor stabilnosti. No nakon što jedne noći nekoliko narkomana upadne u njegovu kolibu i ukrade mu svinju, pri čemu će i on biti pretučen i krvav, Robin će se odjednom zateći posve slomljen. Jedina pomoć na koju može računati je ona Amirova, a uz njegovu suradnju Robin će se u potrazi za svinjom vratiti u svoj nekadašnji dom u Portlandu. Pritom će biti prisiljen suočiti se i sa svime što je ostavio iza sebe.

Godine 2021. s uspjehom prikazana na filmskom festivalu u Deauvilleu, drama s elementima trilera suscenarista i redatelja Michaela Sarnoskog ostvarenje je u kojem je u glumačkom smislu već dulji niz godina zaboravljeni oskarovac Nicolas Cage (Napuštajući Las Vegas, Adaptacija) vraća vjeru u svoje glumačke potencijale i mogućnosti umjetničkog izraza. Premda sadrži i elemente trilera, te iako se i u foršpanu sugerira da bi protagonist mogao biti nekakav gorštački pandan Johnu Wicku, Svinja ipak nije takav film o osveti. Naglasak je na drami, pa i na dovoljno intrigantnoj psihološkoj drami koja funkcionira i kao karakterna studija antijunaka, na elaboriranju krhkih relacija koje kao ljudi uspostavljamo s drugim ljudima, kao i na porivu za samoizolaciju, kojoj se nerijetko priklanjamo nakon što doživimo osobnu ili obiteljsku traumu ili tragediju. U tom smislu Svinja nije akcijski film, u njemu nema nasilja, osobito ne onog koji bi bio atrakcija za gledatelje, što pokušavaju sugerirati najave. Upravo suprotno, posrijedi je miran i tih film s Cageom koji tumači šutljivog i introvertiranog protagonista, osobu koja praktički svakim pokretom i procijeđenom riječi sugerira golemu intimnu tjeskobu i tugu. Takav složen i slojevit karakter glumac utjelovljuje s mnogo mjere, suptilnosti i takta, što osobito dolazi do izražaja u kontrapunktu s likom Amira, koji je u izvedbi Alexa Wolffa (Jumanji: Dobrodošli u džunglu, Naslijeđeno zlo) profiliran kao drzak i arogantan tip koji mnogo govori i često upada u riječ. Nakon što je u triler-drami Dark Paula Schradera iz 2017. godine dao do znanja da u njegovoj glumačkoj svijeći „još ima ulja”, Nicolas Cage se u ovom atmosferičnom te dovoljno sigurno i sugestivno režiranom filmu predstavlja kao glumac na kojeg još itekako valja računati.

boja, 92'