ULOGE:
John Agar (dr. Matt Hastings),
Mara Corday (Stephanie 'Steve' Clayton),
Leo G. Carroll (profesor Gerald Deemer),
Nestor Paiva (šerif Jack Andrews),
Ross Elliott (Joe Burch)

SCENARIJ:
Robert M. Fresco,
Martin Berkeley

FOTOGRAFIJA:
George Robinson

GLAZBA:
Herman Stein

MONTAŽA:
William Morgan

Sadržaj:

U gradiću Desert Rock u američkoj državi Arizona sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, lokalni liječnik Matthew Hastings biva pozvan da pokuša rasvijetliti okolnosti smrti znanstvenika Erica Jacobsa. Kod Jacobsa je zabilježen iznimno rijedak slučaj akromegalije, poremećaja uzrokovanog viškom hormona rasta i porastom stvaranja proteina IGF-1, što je za posljedicu imalo nekontrolirani rast kostiju. Dok se pita kako se takva promjena mogla odigrati tijekom svega nekoliko dana, Matthew će upoznati Stephanie Clayton, znanstvenicu i novu asistenticu Jacobsova poslodavca, profesora Geralda Deemera. Njih će dvoje ubrzo otkriti da Deemer pokušava iznaći formulu primjena koje bi omogućila rast životinja do divovskih razmjera. Deemer se u tome vodi plemenitim motivima, jer mu je želja najprije smanjiti a potom i posve ukloniti problem gladi u svijetu. Kad on uskoro kreira atomski izotop koji bi trebao omogućiti brz rast životinja, odluči ga primijeniti na sebi, te će Stephanie na njemu ubrzo uočiti simptome akromegalije.

Još jedno od poznatih i vrlo popularnih ostvarenja iz zlatnog razdoblja žanra znanstvene fantastike tijekom 50-ih, film redatelja Jacka Arnolda (Došlo je iz svemira, Nevjerojatni čovjek koji se smanjuje) nastao je prema priči koju su napisali on i suscenarist Robert M. Fresco (The Monolith Monsters, serija Bonanza), a na temelju epizode No Food for Thought iz tijekom 50-ih vrlo gledanog TV-serijala Science Fiction Theatre, epizode koju je režirao sam Arnold. Film je nastao i na valu uspjeha godinu ranije realiziranog žanrovski srodnog naslova Oni! u režiji Gordona Douglasa, u kojem se protagonisti suočavaju s napadom divovskih mrava nastalih mutacijom pod djelovanjem radijacije atomske bombe, no za razliku od tog filma u kojem je radijacija izvor katastrofe, Tarantula eksploatira tada već zastario no tijekom 30-ih i 40-ih godina popularan motiv djelovanja ludog znanstvenika. U tom kontekstu riječ je o naslovu koji figurira kao svojevrsna premosnica između dvaju tijekom 50-ih tematski dominantnih razdoblja, s jedne strane unoseći svježu krv u priče o mutacijom nastalim čudovištima, a s druge eksploatirajući motiv neodgovornog djelovanja poremećenih znanstvenika. Arnoldova režija je jednostavna i učinkovita, specijalni efekti su sasvim pristojni, a premda cjelini nedostaje suptilnosti pa i svojevrsnog poetskog nijansiranja koje je obilježilo ostale redateljeve filmove, posrijedi je prilično zabavno ostvarenje brzog ritma.

c/b, 80'