ULOGE:
Silvana Mangano (majka),
Terence Stamp (posjetitelj),
Massimo Girotti (otac),
Anne Wiazemsky (kćer),
Laura Betti (sluškinja),
Andrés José Cruz Soublette (sin)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Ruzzolini

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Milano tijekom druge polovine 60-ih godina prošlog stoljeća. Dok novinar na ulici pita prolaznike kakvo je njihovo mišljenje o buržoaziji, prostori jednog industrijskog kompleksa zjape prazni. Bogati sredovječni supružnici Lucia i Paolo žive u raskošnoj vili s kćerkom Odettom, sinom Pietrom i služavkom Emiliom. Nakon što jednog dana brzojavom prime obavijest da će ih posjetiti zagonetni i nepoznati mladić, on se ubrzo i pojavi. Riječ je o markantnom i karizmatičnom mladiću koji će, nakon što se nastani u njihovoj vili, vrlo brzo početi utjecati na sve članove obitelji. Najprije će zavesti majku Luciju, potom i kći Odettu a naposljetku i služavku Emiliju, da bi se uskoro pokazalo da mu ne mogu odoljeti ni muški članovi obitelji. Iako će ga svi oni moliti da ostane živjeti s njima, mladić će jednog skorog dana nestati jednako tajnovito kao što se i pojavio. Posljedica toga bit će zapadanje svih članova obitelji u teške krize, da bi se ubrzo našli n rubu moralne propasti i počeli tonuti u ludilo. Tome će donekle odoljeti jedino Emilia, koja odluči prekinuti takav život i vratiti se u svoje rodno selo. Ondje će, pak, početi lebdjeti iznad kuće te početi izvoditi čuda nalik na ona biblijska, zbog čega će ju sumještani početi smatrati sveticom.

Psihološka egzistencijalna drama scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija, za ulogu u kojoj je izvrsna Laura Betti (Slatki život, Dvadeseto stoljeće) na festivalu u Veneciji 1968. godine nagrađena Volpi Cupom, osebujno je i izuzetno uspjelo ostvarenje, alegorija ne osobito konkretne priče koja je u vrijeme premijere oštro polarizirala i publiku i kritiku, ali i stekla kultni status. Dok su jedni film odbacivali kao nategnutu i apstraktnu ludost, drugi su ga hvalili kao uzvišeno intelektualno djelo vrhunskog umjetnika. Kontroverzni autor kreirao je apstraktnu i simboličnu storiju u fokusu koje su prikaz dekadencije i truleži učmalog buržoaskog društva nagriženog slijepim pokoravanjem tradiciji te nemogućnošću, kao i nedostatkom želje za prilagođavanjem novom. U djelu koje i danas plijeni izvornošću Pasolini naglasak stavlja na duhovne i vjerske motive, kao i na seksualnost koja je jedan od pokretača radnje. Jedinstvenom doživljaju redateljeva autorskog svijeta pridonose i tendenciozno artificijelna gluma, statični kadrovi i izraženi simbolizam, primjerice simbolički potentan prikaz pustinje u opreci s urbanim predjelima u kojima se zbivanja odigravaju. Prvi Pasolinijev film u kojem je on radio s profesionalnim glumcima predvođenima sjajnom Silvanom Mangano (Gorka riža, Smrt u Veneciji) i izvrsnim Terenceom Stampom (Tri koraka u ludilo, Osveta) na značenjskoj razini pruža priliku za brojne interpretacije. Dolazak zagonetnog mladića tako se može interpretirati kao dolazak ljubavi ili Boga u živote hladnih buržuja, koji će nakon njegova nestanka početi shvaćati da im u životu treba nešto više od novca i potrošačkog mentaliteta, da im trebaju duhovna razina i ideali. Služavka kao pripadnica radničke klase uzvisuje se u sveticu, dok buržoazija gubi razum i bilo kakvu životnu svrhu, jer zapada u krizu iz koje se zbog nedostatka vjere i ideala ne može izvući. Sam Pasolini, inače gorljivi marksist, ustvrdio je da zagonetni mladić predstavlja natprirodno biće, nešto neizrecivo što je moguće interpretirati i s osloncem na podsvijest i Sigmunda Freuda.

c/b, 98'