ULOGE:
Eili Harboe (Thelma),
Kaya Wilkins (Anja),
Henrik Rafaelsen (Trond),
Ellen Dorrit Petersen (Unni),
Grethe Eltervåg Marte Magnusdotter

SCENARIJ:
Eskil Vogt,
Joachim Trier

FOTOGRAFIJA:
Jakob Ihre

GLAZBA:
Ola Fløttum

MONTAŽA:
Olivier Bugge Coutté

Sadržaj:

Djevojčica Thelma šestogodišnja je Norvežanka koja s ocem Trondom jednog snježnog zimskog dana odlazi u lov pored zaleđenog jezera. Kad oboje u blizini ugledaju srnu, otac će u nju uperiti pušku, da bi je ubrzo sasvim neočekivano bez Thelmina znanja usmjerio u kćerkinu glavu, te naposljetku nesigurno spustio. Poprilici dvanaest godina kasnije Thelma je mlada studentica biologije koju kako se čini odviše posesivni roditelji neprekidno zivkaju, provjeravajući gdje je i što radi. Čini se da postoji neobična povezanost između Thelme i ptica, konkretno vrana koje će se ubrzo u nekoliko navrata, kad se djevojka zatekne u nepoznatim i nelagodnim situacijama koje ne uspijeva kontrolirati, te kad počne doživljavati napadaje koji izgledaju poput epileptičnih napada, početi nekontrolirano jatiti i zabijati u prozore fakultetske knjižnice i predavaonice. A kad Thelmi počne otvorenije pristupati njezina kolegica i vršnjakinja Anja, te kad postane očita međusobna naklonost a potom i privlačnost između djevojaka, dodatno će se intenzivirati zalijetanja vrana i Thelmini napadaji slični epileptičnima.

S uspjehom prikazana na festivalima diljem svijeta, od Chicaga i Denvera preko Mar del Plate i Strasbourga do Zagreb Film Festivala i beogradskog FEST-a, na kojem je ovjenčana nagradom Merlinka Queer, fantastična horor-drama suscenarista i redatelja Joachima Triera intrigantno je, svježe i u nekim detaljima načelno provokativno djelo koje se ugođajem, profiliranjem likova i varijacijama nekih sekvenci, primjerice onih na bazenu, naslanja na izvrsni horor Neka uđe onaj pravi Tomasa Alfredsona. U drugom segmentu filma, kad Trier uz scenarističku suradnju Eskila Vogta izrazitije posegne za konvencijama i žanrovskim obilježjima, Thelma će podsjetiti na ranija djela Briana De Palme i Davida Cronenberga. U prvom, pak, dijelu, dok se još konstruiraju i uslojavaju lik i psihološki profil plahe i nesigurne protagonistice, elementi fantastičnog horora u koje spadaju i treperenja svjetala i pojava neobične svjetlosti na licima, skladno funkcioniraju i učinkovito pridonose gradiranju ozračja nelagode i naslućivane tragike. U središtu zbivanja je izuzetno zanimljiv lik mlade djevojke iz naslova, novopečene studentice biologije koju sjajno, s iznimnim osjećajima za detalje i nijanse tumači Eili Harboe. Kad Thelmi počne otvorenije pristupati njezina kolegica i vršnjakinja, te kad postane očita međusobna naklonost, a potom i privlačnost između djevojaka, gledatelj ima dojam da je posrijedi priča o otkrivanju i prihvaćanju seksualnog identiteta protagonistice, o njezinu osvještavanju vlastite istospolne seksualne orijentacije. Tako u određenoj mjeri i jest, pa se i zalijetanja vrana i neobična svjetlost na licima i Thelmini napadaji slični epileptičnima mogu protumačiti kao dijelom signali koje priroda i organizam protagonistice šalju njoj samoj, no dijelom mogu funkcionirati i kao manifest pobune prirode i djevojčine naravi protiv započinjanja odnosa u kojem se ne osjeća ugodno i koji joj nije prirodan.

boja, 116'