ULOGE:
Susan Sarandon (Louise),
Geena Davis (Thelma)

SCENARIJ:
Callie Khouri

FOTOGRAFIJA:
Adrian Biddle

GLAZBA:
Hans Zimmer

MONTAŽA:
Thom Noble

KOSTIMI:
Elizabeth McBride

Sadržaj:

Thelma Dickinson žena je ranih srednjih godina, kućanica iz provincije negdje u Arkansasu udana za grubog Darryla, prodavača tepiha koji ju emotivno zlostavlja. Njezina nešto starija prijateljica Louise Sawyer konobarica je oštrog jezika koja radi u zalogajnici i koja nije osobito zadovoljna vezom s glazbenikom Jimmyjem, koji većinu vremena provodi na putu.

Kad jednog vikenda odluče Louiseinim Fordom Thunderbirdom kabrioletom otputovati u ribarsku kolibu u planinama te se tako malo odmaknuti od svojih svakodnevica i muškaraca, ni ne slute da će njihovi planovi o dinamičnom odmoru krenuti neočekivanim smjerom.

Ubrzo će se zaustaviti u jednom baru uz cestu, gdje će Thelma upoznati naizgled simpatičnog Harlana, s kojim će i zaplesati. A kad ju on iste večeri pokuša silovati na parkiralištu pred barom, energična Louise će posegnuti za pištoljem i njime mu zaprijetiti. On se na to neće zaustaviti te će nastaviti vrijeđati obje žene, na što će ga Louise u napadu bijesa ustrijeliti i ubiti. Ona i prestravljena Thelma smjesta će se dati u bijeg, no njihove planove o mogućem bijegu u Meksiko omest će policijska potjera predvođena odlučnim, ali i smirenim Halom Slocumbom.

 

Godine 1992. od šest nominacija za Oscara, uključujući i najvažnije u kategorijama najboljeg redatelja i dvije ravnopravne glavne ženske uloge, nagrađena onim u kategoriji najuspjelijeg izvornog scenarija, za koji je Callie Khouri iste godine ovjenčana i Zlatnim globusom, dok je film osvojio još tri nominacije, te također 1992. nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u čak osam kategorija, izvrsna pustolovna drama redatelja Ridleyja Scotta općenito se drži njegovim najuspjelijim ostvarenjem iz 90-ih te jednim od njegovih najznačajnijih i najboljih filmova uopće.

Snažno feministički intonirano djelo sjajnim i slojevitim portretiranjem kompleksnih i nimalo stereotipnih ženskih likova predstavljalo je izuzetan otklon od tadašnje produkcije visokoproračunskih holivudskih filmova, a takva se progresivna autorska politika pokazala možda i najvažnijom za budućnost samog filma, koji se danas doima podjednako intrigantnim, aktualnim i svježim kao i u vrijeme nastanka.

Cjelinu odlikuju ne samo maestralna Scottova režija koja obiluje duhovitim i promišljenim detaljima, nego i izvrsno korištenje prirodnih i zadanih lokacija Arizone, spretno baratanje postulatima filma ceste te inteligentno i nenametljivo, ali jasno provedena značenjska razina. Pohvaliti valja i izuzetno raspoložene, energične i uvjerljive glumačke interpretacije oskarovki Susan Sarandon (Odlazak u smrt) i Geene Davis (Slučajni turist), baš kao i uvijek pouzdanih Harveyja Keitela i Michaela Madsena, a efektnom završnicom koja je na inzistiranje Susan Sarandon izmijenjena na štetu lika koji tumači film trajno funkcionira kao snažan testament ženskog prijateljstva, neovisnosti i slobode koji su vrijedni i najvećih žrtava.

U većini ostalih filmova Ridleyja Scotta, kojeg kao Britanca u Americi koji se i kao dijete iz obitelji vojnog službenika za ratnih i prvih poratnih godina često selio, trajno intrigiraju sudbine osobitih ljudi koji se kreću svjetovima kojima ne pripadaju, ili putuju u zemlje i kulture koje nisu njihove. Obradu toga zatječemo i u ovom ostvarenju, u kojem Sarandon i Davis utjelovljuju odvažne žene koje se na radikalan način oslobađaju patrijarhalnih okova svakodnevice na američkom zapadu.

Autor teksta: Josip Grozdanić

boja, 130'