Tijelo i duša
Body and Soul, igrani, sportska drama, SAD, 1947
REŽIJA: Robert Rossen
ULOGE:
John Garfield (Charley Davis),
Lilli Palmer (Peg Born),
Hazel Brooks (Alice),
Anne Revere (Anna Davis),
William Conrad (Quinn)
SCENARIJ:
Abraham Polonsky
FOTOGRAFIJA:
James Wong Howe
GLAZBA:
Hugo Friedhofer
MONTAŽA:
Robert Parrish
Sadržaj:
Sad već muškarac u ozbiljnim godinama, Njujorčanin Charley Davis se u mladosti unatoč protivljenju svoje majke Anne posvetio boksu. Tome je ponajviše pridonio tragičan splet okolnosti, jer je nakon pogibije svog oca Charley bio prisiljen zbog pukog preživljavanja okušati se u boksu i sudjelovati u amaterskim borbama. Isprva se Charley zadovoljavao takvim bavljenjem boksom, u čemu se oslanjao na pomoć svog dugogodišnjeg prijatelja Shortyja, s kojim je na suradnju kao svog mentora uspio pridobiti iskusnog lokalnog trenera Quinna. Istodobno je započeo i vezu s privlačnom umjetnicom Peg Born, koja mu je nevoljko ali ipak pružala potporu u bavljenju boksom. S vremenom će, međutim, Charley postajati sve uspješniji, a dok se pobjede budu nizale oko njega će se početi okupljati kojekakvi mutni tipovi, među kojima i promotor Roberts, čovjek poznat po sklonosti nemoralu i neetičnom ponašanju. Pod njegovim utjecajem Charley će se suočiti s brojnim iskušenjima, da bi naposljetku bio prisiljen i na donošenje teških odluka.
Godine 1948. nagrađena Oscarom u kategoriji najbolje montaže, uz nepotvrđene nominacije za najbolju glavnu mušku ulogu Johna Garfielda i izvorni scenarij Abrahama Polonskog (Madigan Dona Siegela), izvrsna noirovska sportska drama redatelja Roberta Rossena smatra se jednim od najuspjelijih filmova o boksu svih vremena. Ostvarenje čija je priča dijelom temeljena na romantičnoj sportskoj drami Zlatni mladić Roubena Mamouliana iz 1939. godine, plijeni ne samo impresivnom crno-bijelom fotografijom dvostrukog oskarovca Jamesa Wonga Howeja (Tetovirana ruža Daniela Manna, Hud Martina Ritta), nego i vrlo sugestivnom režijom, intrigantnim i izrazito autentičnim poniranjem u svijet boksa i svega što ga okružuje, izvrsnim glumačkim interpretacijama te inteligentno implementiranim naglašenim moralizmom priče o pohlepi i tome kako novac može čak i čvrstog te obitelji i načelno pravim vrijednostima predanog pojedinca odvesti na pogrešan put. Dijelom upravo zbog takvog moralizma film je u vrijeme premijere bio proglašavan „socijalističkom moralkom”, a tome je kumovala i činjenica da je Rossen još 1937. godine postao članom Komunističke partije SAD-a, te je ljevičarske i komunističke ideje pokušavao „prošvercati” u svoje filmove. Nakon što je 1945. sudjelovao u brojnim sindikalnim aktivnostima pa i u organizaciji štrajka, Rossen je došao u sukob s izuzetno utjecajnim producentom Jackom Warnerom, koji ga je na samom početku makartističkih progona otvoreno prokazao kao komunista. No redatelj je 1947. formalno napustio Komunističku partiju, zahvaljujući čemu je na određeno vrijeme izbjegao „crnu listu” te je uspio dovršiti jedan od svojih najznačajnijih filmova Svi kraljevi ljudi, da bi već 1951. pao u nemilost nakon što je pred kongresnim odborom odbio imenovati svoje nekadašnje drugove. Ipak, dvije godine kasnije se predomislio i imenovao 57 osoba, nakon čega je uklonjen s „crne liste”.
c/b, 104'