Trećina noći
Trzecia czecs nocy, igrani, ratna drama, horor, Poljska, 1971
REŽIJA: Andrzej Żuławski
ULOGE:
Malgorzata Braunek (Marta),
Leszek Teleszynski (Michal),
Jan Nowicki (Jan),
Jerzy Golinski (Michalov otac),
Anna Milewska (sestra Klara),
Michal Grudzinski (Marian)
SCENARIJ:
Andrzej Żuławski,
Miroslaw Zulawski
FOTOGRAFIJA:
Witold Sobocinski
GLAZBA:
Andrzej Korzynski
MONTAŽA:
Halina Prugar-Ketling
Sadržaj:
Okupirana Poljska tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon što nacisti pred njegovim očima ubiju njegovu suprugu, sina i majku, mladi Michal sa svojim ocem istu sudbinu izbjegne ostavši u šumi i sakrivši se. Nakon što se ubrzo pridruže ilegalnom pokretu otpora okupatoru, dvojica muškaraca bit će prisiljeni na bijeg pred Gestapoom. Tijekom bijega gradskim ulicama Michal će utrčati u stan trudnice kojoj će pomoći u obavljanju poroda. Kad shvati da žena izgleda kao blizanka njegove ubijene supruge, uznemireni Michal će kroz razgovore s nekoliko časnih sestara na ulici pokušati doznati je li nekad ranije živio u tom kraju. A kad se napokon smiri, blizanku svoje pokojne supruge saslušat će dok bude pričala o egzistenciji, ljubavi i okrutnosti, da bi sve završilo njihovim osmjehivanjem jedno drugom. Nakon što nastavi lutati okupiranim gradom, Michal će shvatiti da je život pod okupacijom nalik noćnoj mori. U toj noćnoj mori Michal će vidjeti i doživjeti svašta, među ostalim bit će ljudski zamorac u centru za tifus, a ugledat će i vlastitog dvojnika na samrtnoj postelji.
Impresivna ratna drama s elementima horora debitantski je dugometražni film scenarista i redatelja Andrzeja Żuławskog (Đavao, Na srebrnom globusu, Šamanka), ostvarenje kojim je pozornost privukao ponajviše ekspresivnim naturalističkim stilom, ali i baroknom režijom te aluzijama na stanje u komunističkoj Poljskoj. Priča filma za koji je Żuławski dobio nacionalnu nagradu kao najbolji novi redatelj, te pohvale Andrzeja Wajde koji je ustvrdio da je mladi filmaš ovim ostvarenjem poljsku kinematografiju oplemenio krajnje osebujnim filmskim izrazom, temeljena je na romanu redateljeva oca Mirosława, koji je tijekom okupacije radio u Weigelovom institutu za tifus i virusologiju u ukrajinskom gradu Lavovu. Zbivanja u filmu izrazito su neobična, isprva realistički kontekst ubrzo ustupa mjesto naglašeno nadrealnim situacijama u kojima se čini kao da protagonist gubi razum, a najbizarniji segment filma odnosi se na nacistički laboratorij u kojem se pravi serum protiv tifusa, na način da se noge pacijenata vezuju za kutije u kojima su krvožedne uši. Taj je detalj temeljen na istinitim činjenicama, s kojima se Mirosław Żuławski susreo u institutu profesora Weigela. Tadašnja supruga Andrzeja Żuławskog, Małgorzata Braunek koja je upravo stjecala status velike filmske zvijezde, u filmu tumači dvostruku ulogu, a riječ je o ostvarenju dojmljiva vizualnog prosedea za koji je zaslužan nagrađivani poljski snimatelj Witold Sobocinski (Predsjednikova smrt Jerzyja Kawalerowicza, Mahnitost Romana Polanskog).
boja, 105'