ULOGE:
Shelley Duvall (Millie Lammoreaux),
Sissy Spacek (Pinky Rose),
Janice Rule (Willie Hart),
Robert Fortier (Edgar Hart),
Ruth Nelson,
John Cromwell

SCENARIJ:
Robert Altman

FOTOGRAFIJA:
Charles Rosher Jr.

GLAZBA:
Gerald Busby

MONTAŽA:
Dennis M. Hill

SCENOGRAFIJA:
Shelley Duvall

KOSTIMI:
Jules Melillo

Sadržaj:

Nakon što počne raditi u lječilištu za starije osobe u Palm Springsu, stidljiva i povučena Pinky Rose upoznat će energičnu kolegicu Millie Lammoreaux, koju suradnici zadirkuju zbog neopuštenosti, te će se s njom unatoč karakternim razlikama ubrzo sprijateljiti. Postat će i cimerice u stanu čiji su vlasnici Edgar Hart i njegova trudna supruga Willie, a koji vode i bar te rekreacijski centar nazvan Dodge City.

No Pinky će izazvati nove tenzije u Millieinu ionako neuravnoteženu životu, osobito nakon što Millie jedne večeri u stan dovede pijanog Edgara s kojim želi voditi ljubav te kad Pinky nakon pada s balkona u bazen, u mogućem pokušaju samoubojstva, završi u komi.
 

Za nastup u nekonvencionalnoj i provokativnoj psihološkoj drami koja tematizira neobične odnose među trima ženama, Shelley Duvall je u Cannesu 1977. godine nagrađena kao najbolja glumica, a godinu kasnije je nominirana i za nagradu BAFTA. Djelo temeljeno na zamisli koju je Altman dobio u snu nakon gledanja Bergmanova filma Persona većinom je sugestivno i intrigantno, sve dok se ne počne gubiti u nepotrebno naglašenom simbolizmu, u pomalo zamornom elaboriranju motiva promjene i preuzimanja identiteta, u snolikosti i s njim povezanom gubljenju logike, u bizarnostima te u pokušajima oponašanja Bergmanova artizma garniranog društvenim komentarima.

boja, 124'