ULOGE:
Jeff Bridges (Preston Tucker),
Joan Allen (Vera),
Martin Landau (Abe),
Frederic Forrest (Eddie),
Mako (Jimmy),
Elias Koteas (Alex Tremulis),
Christian Slater (Junior)

SCENARIJ:
Arnold Schulman,
David Seidler

FOTOGRAFIJA:
Vittorio Storaro

GLAZBA:
Joe Jackson

MONTAŽA:
Priscilla Nedd-Friendly

Sadržaj:

Nakon što je stekao znatna sredstva surađujući s američkom vojskom tokom Drugog svjetskog rata, detroitski inženjer Preston Tucker odluči ih je uložiti u proizvodnju „auta budućnosti“, inovativnog automobila reklamiranog kao Tucker Torpedo, a naposljetku nazvanog Tucker 48. Tucker u tom poduhvatu ima snažnu potporu cijele svoje šire obitelji, a osobito supruge Vere, sinova Prestona Jr.-a i Noblea, te kćeri Marilyn Lee. Posebnu pažnju poklanja sigurnosnim aspektima automobila te prvi u povijesti automobilizma uvodi sigurnosne pojaseve i disk kočnice, a snažno promovira i aerodinamični dizajn. Glavni su mu suradnici mladi dizajner Alex Tremulis i iskusni newyorški financijski stručnjak Abe Karatz, koji za direktora novoosnovane tvrtke Tucker Company angažira Roberta Benningtona. Odjek u javnosti je sjajan, potencijalnih ulagača ima napretek, no Tucker se mora suočiti s animozitetom moćne velike trojke američke automobilske industrije – General Motorsa, Forda i Cryslera, ali i neprijateljstvom dijela vladajuće političke elite predvođene michiganskim senatorom Homerom S. Fergusonom. Takav otpor izazove razdor u samoj Tucker Company, gdje Bennington i odbor direktora Tuckera žele razvlastiti…

Francis Ford Coppola projekt o legendarnom automobilskom vizionaru Prestonu Tuckeru želio je aktivirati još sredinom sedamdesetih, nakon silnog uspjeha Kuma, Prisluškivanja i Kuma 2, zamišljajući film kao mračni eksperimentalni mjuzikl s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi i Leonardom Bernsteinom kao autorom glazbe, dok je savjetnik za koreografiju trebao biti Gene Kelly. Kasnije je glavnu ulogu nudio Jacku Nicholsonu i Burtu Reynoldsu, no zbog financijskih problema i bankrota njegove kompanije Zoetrope, projekt je u realizaciju ušao tek sredinom osamdesetih, u puno konvencionalnijem obliku i s Jeffom Bridgesom u naslovnoj roli. Odgovoran za promjenu koncepta bio je Coppolin bliski prijatelj i nekadašnji poslovni partner George Lucas, koji ga je uvjerio da odustane od mjuzikla i umjesto toga napravi film kao posvetu poetici Franca Capre. Coppola je čak predložio znamenitom veteranu da zajedno s Lucasom, koji je odlučio poduprijeti projekt kroz obje svoje kompanije, Lucasfilm i Industrial Light & Magic, producira film, no Capra ga je odbio, smatrajući da Tucker: Čovjek i njegov san nema dobre izglede. Kritika je film primila dobro, publika slabije pa je ostao u minusu na kino blagajnama, ali, za razliku od potopa Jednog od srca i Cotton Cluba, umjerenom. Martin Landau je bio nominiran za Oscara za najbolju mušku sporednu ulogu (Abea Karatza), a nominirane su i scenografija i kostimografija.

boja, 110'