ULOGE:
Michael Shannon,
Jessica Chastain,
Tova Stewart,
Shea Whigham,
Katy Mixon

SCENARIJ:
Jeff Nichols

FOTOGRAFIJA:
Adam Stone

GLAZBA:
David Wingo

MONTAŽA:
Parke Gregg

Sadržaj:

Građevinski radnik i obiteljski čovjek Curtis LaFoche živi u ruralnom Ohiu, u kući kupljenoj na kredit, sa suprugom Samanthom, kućanicom koja subotom u mjestu prodaje kućanske stvarčice, i šestogodišnjim kćeri Hannom, koja ima problema sa sluhom i govorom. Curtis sve lošije spava, noćne more ga i fizički i psihički iscrpljuju. Pokušava s tabletama za spavanje, ali one ne pomažu. Budi se uz krik, u pomokrenoj pidžami. Ženi ništa ne govori, skriva pred njom pomokrenu posteljinu. Strahuje da su to prvi simptomi paranoidne shizofrenije od koje mu boluje majka. Odlazi psihologu, a i sam proučava literaturu o mentalnim bolestima. Pomalo se počinje povjeravati supruzi. No nema olakšanja. Sve više šiban strahovima, Curtis počinje u dvorištu kopati sklonište od oluje….

Svojim debitantskim filmom Oružje i ljudi, Jeff Nichols skrenuo je pažnju ambicioznijih filmofila na sebe, no pravu afirmaciju postigao je narednim ostvarenjem U zaklon, koje je premijeru imalo na Cannesu, najslavnijem svjetskom festivalu, u čijem je uglednom pobočnom programu Tjedan kritike osvojilo glavnu nagradu. Od najprestižnih festivala, prikazan je i na Sundanceu te Torontu, a na potonjem je nagrađen odličan glumački par Michael Shannon – Jessica Chastain (danas već suvremeni glumački klasici, ali onda još relativno pri počecima svojih sjajnih karijera, osobito ona). Film je odlično prošao i u anketama glasovitih časopisa Cahiers du cinema i Village Voice – francuski magazin svrstao ga je na šesto mjesto filmova godine, a američki na deseto, s tim da je Village Voice izabrao i Michaela Shannona za glumca godine, a Jessicu Chastain za treću najbolju sporednu glumicu.

U Hrvatskoj, filmu se najviše posvetio kritičar Dragan Jurak koji je o njemu napisao zanimljiv esej, u kojem među ostalim kaže: „Ako bi trebali zamisliti tipičnog američkog filmskog junaka druge polovice XX. stoljeća i dvijetisućitih – onda to nije ni kauboj ni policijski detektiv, već Amerikanac koji živi u tzv. „sobi za paniku“, svojevrsnom neprobojnom sefu unutar vlastitog doma (Soba panike Davida Finchera iz 2002.), onda je to Amerikanac koji ispod vlastite kuće gradi atomsko sklonište s desetljetnim zalihama hrane, vode i pročišćivačem zraka (Ljubav iz snova Hugha Wilsona iz 1999.), odnosno Amerikanac koji u vrtu kopa zaklon od oluje – kao što je to slučaj u filmu Jeffa Nicholsa U zaklon. Mnogi američki 'filmovi paranoje' imali su osviješten stav prema strahovima koje su projicirali. Mnogi filmovi i sami su tematizirali sveprisutnu paranoju projiciranu s kino-platna. Soba panike bila je slika opravdanog straha od urbanog kriminala; Ljubav iz snova ismijavala je strah od ruske invazije – s upozorenjem da nije Politbiro samo tako dignuo ruke i rekao „predajemo se“; U zaklon pak tematizira osobnu psihozu kao produžetak društvene psihoze i nekih realnih opasnosti. (…) Očito, Curtis ima sve simptome mentalne bolesti. No njegova paranoja nije bez osnove. Oluja od koje strahuje već se dogodila i njemu i mnogim radnicima koji su u Americi ostali bez posla i više ne mogu otplaćivati hipotekarne kredite. Stanje u koje je njega dovela mentalna bolest, stanje je u kojem Amerika živi od vremena financijske krize iz 2008. To što Curtis počinje ludovati, ne znači da nema razloga za to. To što ima simptome paranoidne shizofrenije, ne znači da oluja ne dolazi ili da nije već došla. Uostalom zar nije upravo oluja pomela 2005. New Orleans? Dakle, strah od oluje je racionalan koliko i iracionalan. Jeff Nichols vrlo precizno markira to poklapanje između Curtisovih noćnih mora i noćnih mora Amerike; između njegovih strahova i strahova suvremene Amerike“.

Kritičar Damir Radić, pak, sažima dosege filma u sljedeći sud: „Impresivne tri četvrtine filma o radniku čija psihička nestabilnost potkopava njegovu obitelj, u završnici se pretvaraju prvo u spielbergovsko-shyamalanovsku moralku, a potom u nategnutu relativizaciju koja otvara prostor protagonistovu vizionarstvu. Ipak, riječ je o nesumnjivo vrijednom djelu“.

Upravo tako, U zaklon je jedan od najistaknutijih filmova američke nezavisne kinematografije u proteklih desetak godina i nijedan ozbiljniji filmofil, ako ga do sad nije gledao na velikom platnu, ne bi trebao propustiti projekciju u sklopu autorova ciklusa u kinu Tuškanac.

boja, 120'