ULOGE:
Anne Dorval (Chantale Lemming),
Xavier Dolan (Hubert Minel),
Suzanne Clément (Julie Cloutier),
François Arnaud (Antonin Rimbaud),
Patricia Tulasne (Hélène Rimbaud),
Niels Schneider (Éric ),
Monique Spaziani (Denise)

SCENARIJ:
Xavier Dolan

FOTOGRAFIJA:
Stéphanie Anne Weber Biron

GLAZBA:
Nicholas Savard-L'Herbier

MONTAŽA:
Hélène Girard

Sadržaj:

Hubert Minel je senzibilni 17-godišnjak koji sa svojom samohranom majkom Chantal održava vrlo turbulentan odnos. Hubert ne voli majku, prezire ju i primjećuje samo njezine neugodne osobine, od odijevanja ružnih vesti i nošenja kičastih ukrasa, preko toga da joj tijekom jela u kutovima usana zaostaju mrvice kruha, do kombinacije mehanizma manipulacije i osjećaja krivnje, za kojim Chantal često poseže. Hubert je osoran prema majci, a u njihovu odnosu dominiraju svađe i netrpeljivost s rijetkim izljevima ljubavi i nježnosti. Hubert je u godinama u kojima otkriva svoju seksualnost, a od majke taji da je zaljubljen u Antonina Rimbauda, s kojim hoda i kojeg često posjećuje u njegovu domu.

Svoje debitantsko ostvarenje, nagrađivanu egzistencijalnu art-dramu među ostalim nagrađenu u Cannesu te na Zagreb Film Festivalu 2009. godine ovjenčanu Zlatnim kolicima za najbolji igrani film, Xavier Dolan je režirao u dobi od svega 19 godina. U tom smislu je razumljiva mladenačka pretencioznost u cjelini svakako uspjelog djela u kojem je autor kreirao intrigantnu, stiliziranu i zrelo režiranu, ali i razmjerno artificijelnu i pomalo zamornu egzistencijalističku pubertetsku priču. U filmu u kojem je moguće prepoznati i autorove autobiografske detalje te u kojem je Dolan definirao svoj kasnije stalni motiv odnosa sinova i majki, već su razvidne njegove najvažnije izvedbene osobine te idejne i tematske preokupacije, od kreiranja slojevitih likova i njihovih kompleksnih međuodnosa, preko izražene estetiziranosti i naglašene poetičnosti do posvećenosti queer-tematici.

c/b i boja, 96'