ULOGE:
Nicole Kidman,
Colin Farrell,
Alicia Silverstone,
Barry Keoghan,
Raffey Cassidy,
Sunny Suljic

SCENARIJ:
Yorgos Lanthimos,
Efthymis Filippou

FOTOGRAFIJA:
Thimios Bakatakis

MONTAŽA:
Yorgos Mavropsaridis

Sadržaj:

Ugledni kardiokirurg Steven Murphy živi u braku s uspješnom oftamologinjom Annom i dvoje djece, tinejdžerskom kćeri Kim i predpubertetskim sinom Bobom. Steven ima nedefinirani odnos nalik homoerotskom s mladićem Martinom. Ispostavi se da je Martin sin Stevenova preminulog pacijenta, a nakon nekog vremena mladić se zbliži s liječnikovom obitelji. Kim se zaljubi u njega, no pokaže se da on nije nitko drugi do li sama neumitna sudbina izašla iz svijeta grčkih mitova i antičkih tragedija. Martin, naime, zatraži od Stevena da zbog toga što je skrivio smrt njegova oca na operacijskom stolu, jer je bio pripit, žrtvuje jednog člana svoje obitelji. U suprotnom, svi osim njega samog umrijet će od tajanstvene bolesti…

Ubojstvo svetog jelena, premijerno prikazano na festivalu u Cannesu i tamo nagrađeno za najbolji scenarij, do otprilike sredine svog trajanja djeluje kao možda najrealističkije ostvarenje Yorgosa Lanthimosa, prvaka grčkog čudnog vala, a onda se stvari stubokom mijenjaju. Naime naslovni jelen (odnosno košuta) u metaforičkom smislu isti je onaj kojeg je u grčkoj mitologiji ubio Agamemnon i zbog toga morao platiti visoku cijenu – žrtvovati kćer Ifigeniju. U sadašnjoj stvarnosti kirurg od mladića dobiva zahtjev da zbog toga što je svojom nesavjesnošću skrivio smrt njegova oca mora žrtvovati nekog iz svoje obitelji. Pokazat će se da to nije puka prijetnja mentalno pomaknuta mladića, nego usud koji kirurg neće moći izbjeći, kao što Agamemnon nije mogao izbjeći svoj. Lanthimos je na taj način prvi put u svojem opusu izravno posegnuo za znamenitim nasljeđem domovine i naroda iz kojeg je potekao, grčkom mitologijom i tragedijom, i to u negrčkom filmu. Distanciranost, hladnoću, simetrične kompozicije kadrova, uporabu klasične muzike i sugestiju cerebralnosti za kojima redatelj poseže, kritika je odmah usporedila sa stilskim iskazom Stanleyja Kubricka, a kombinaciju distanciranosti, hladnoće i cerebralnosti, začinjenu dubinskim kritičkim osvrtom na građansku obitelj i klasu danas, s Michaelom Hanekeom, no činjenica je da Ubojstvo svetog jelena od prve do posljednje minute svog trajanja nepogrešivo ostaje film Yorgosa Lanthimosa. Od reduciranih dijaloga izgovaranih bez emocionalnog učešća do ostranjene seksualne prakse, od smrtne ozbiljnosti do humornih prizvuka, a darovana nam je i krasna scena kćerina pjevanja mladiću kao poetski iskorak i osvježenje autorova stila. Mizantropija koje nitko nije pošteđen uznemirujući je i snažan autorski iskaz, a velika vrlina filma su i redom odlični glumački nastupi. Posebno blista Barry Keoghan kao utjelovljenje sudbinske kazne, s fascinantnim pomakom stapajući mladalačku nevinost i zlo. Ubojstvo svetog jelena bio je jedan od najistaknutijih naslova svjetske kinematografije 2017. godine, a osim nagrade za scenarij u Cannesu i niza drugih priznanja, bio je nominiran i za nagrade Europske filmske akademije u kategorijama najboljeg europskog režisera, scenarista i glumca (Colin Farrell).

boja, 121'