ULOGE:
Alain Bureau,
Pierre Goupil,
Romain Goupil

SCENARIJ:
Romain Goupil

FOTOGRAFIJA:
Jean Chiabaut,
Pierre Goupil,
Renan Pollès

MONTAŽA:
Françoise Prenant

Sadržaj:

Nakon samoubojstva njegova prijatelja Michela Récanatija (1948 – 1978), Romain Goupil lamentira nad militantnom prošlošću koju su dijelili dok su bili članovi ekstremne ljevice i osnivači CAL-a (Comités d’action lycéens). Snimke prosvjeda i političkih sastanaka, ali i snimke privatnih druženja i zajedničkih ljetovanja iz 1968. godine, isprepliće s naknadnim svjedočanstvima bivših suboraca koji sudjeluju u ovom portretu generacije. João Moreira Salles, čijim esejističkim dokumentarcem No Intenso Agora zaključujemo našu filmozofsku posvetu 50. obljetnici 1968., nazvao je Umrijeti sa 30 godina najljepšim filmom snimljenim o svibnju 1968. Brazilski sineast na sličan način spaja arhivske snimke (uključujući i Goupilov film), filmove iz kućne radinosti i isječke iz filmskih žurnala. Goupil pak stvara intimnu i mjestimice dirljivu posvetu koja izaziva nostalgiju za mladošću koju nikad nismo proživjeli, no istovremeno ostavlja gorak okus u ustima kada se sjetimo da je upravo tijekom svibnja 68’ buntovništvo postalo marketinški alat, a ubrzo poslije povijest se više nije događala na ulicama, već na televiziji. Cohn-Bendit i ostali i sami su u tome sudjelovali. Negdje putem, akcija 22. ožujka u Nanterreu i drugi transgresivni akti bivaju posredstvom medija neutralizirani i ispražnjeni od svojeg značenja. U baudrillarovskom smislu „subverzivni čin preostaje jedino u svrsi svoje moguće reprodukcije, a reprodukcija je uvijek reprodukcija vlasti“. Goupil je nedavno zajedno s Cohn-Benditom snimio novi dokumentarni film o svibnju 68' koji će biti emitiran na France 2 povodom pedesete obljetnice svibanjskih zbivanja. U farsičnom obratu, dok je nekoć kao 16-godišnji militant nazivao učitelje psima čuvarima, danas njega prozivaju kao Macronova psa čuvara jer je u međuvremenu postao pobornik neoliberalne kontrarevolucije koju provodi aktualni francuski predsjednik. Goupil nije jedini „zabludjeli“ bivši revolucionar (amnezija, laž ili oboje?), a na nekim je budućim generacijama da se zapitaju što nam je zaista preostalo od duha 68'. Umrijeti sa 30 godina oda je onima koji nisu mogli živjeti s ovim porazom – Pierre-Louis, Anne Sylvie, Dominique i Michel nisu nadživjeli 30 godinu, a ispod asfalta nije se nalazila plaža, već samo umjetni pijesak i dobro nam poznati lažni sjaj konzumerističkog društva. (Dina Pokrajac)

Produkcija: MK2 Productions (Marin Karmitz, Stephane Bouveron)

c/b, 95'