ULOGE:
Mustafa Nadarević (Mihailo),
Anica Dobra (Olgica),
Milorad Mandić-Manda (Zoran),
Bogdan Diklić (profesor Esperanta),
Dušan Kostovski (direktor),
Gordana Gadžić (Mihailova majka)

SCENARIJ:
Goran Marković

FOTOGRAFIJA:
Živko Zalar

GLAZBA:
Zoran Simjanović

MONTAŽA:
Snežana Ivanović

Sadržaj:

Kad tijekom druge polovine 80-ih godina u jednom beogradskom kazalištu zbog kašnjenja izvođača bude odgođen početak njegova koncerta, kao zamjena iz psihijatrijske bolnice na pozornicu bude doveden ostarjeli pijanist Mihailo. Među gledateljima koje on oduševi svojim nastupom je i mladić koji se Mihaila sjeća iz razdoblja svog djetinjstva 15-ak godina ranije, iz vremena kad je Mihailo bio vrhunski pijanist koji je tada ipak izabrao mirniji i povučeniji život nastavnika klavira u obrazovnom centru. Kolege su ga u to vrijeme smatrale čudakom i ostavljale da u miru provodi svoj usamljenički život, ne znajući da Mihailo iz djetinjstva nosi duboke i teške traume koje utječu na njegovo ponašanje i egzistenciju. No onda je u obrazovni centar stigla Olgica, privlačna mlada profesorica baleta pod utjecajem koje su se počela mijenjati Mihailova emotivno-psihička stanja. Susret s Olgicom i vrijeme provedeno u njezinoj blizini kod Mihaila su probudila nova intenzivna erotska maštanja, ali i čudan osjećaj kao da je sve to već jednom doživio. U njegovoj se glavi erotska požuda počela miješati s bolnim osjećajima i patološkim strahom kao posljedicama traume, a to je Mihaila počelo gurati u sve teža i opasnija mentalna stanja.

Godine 1987. na pulskom festivalu ovjenčana s pet Zlatnih arena, uključujući i one najvažnije za najbolji film, redatelja, glavnu žensku te sporednu mušku ulogu (Petar Božović), psihološka drama s elementima trilera i horora scenarista i redatelja Gorana Markovića (Variola Vera, Sabirni centar) ostvarenje je koje je Britanski filmski institut uvrstio među 100 najuspjelijih europskih filmova strave svih vremena. Iako se upravo elementi horora iz današnje perspektive doimaju pomalo anakronima i nenamjerno komičnima, u cjelini je riječ o intrigantnoj i prilično sugestivno režiranoj kombinaciji psihološke drame i politiziranog slashera koju nose sjajni glumački nastupi. Ponajprije iznimno uvjerljivo psihotičnog Mustafe Nadarevića, čiju sjajnu ulogu pulski žiri nije znao prepoznati, te Anice Dobre (Kako je propao rokenrol, Tito i ja, serija Crno-bijeli svijet), koja je u svom drugom dugometražnom kino-filmu ostvarila probojnu rolu, ujedno i jednu od najuspjelijih u čitavoj dosadašnjoj karijeri, te zasluženo nagrađenog Petra Božovića. Marković vrlo vješto, s istančanim osjećajem za ritam i gradiranje psihološko-dramske tenzije, predočava izmijenjena i nerijetko uistinu zastrašujuća ekspandirajuće patološka psihička stanja protagonista, u Nadareviću pronalazeći savršenog interpretatora takvih stanja.

boja, 35 mm, 102'